Jevgenij Prigožin se “lišio kontrole” nad Wagnerovom grupom i trebao bi se preseliti u Bjelorusiju u zamjenu za odbacivanje optužbi za pobunu. Postavljaju se pitanja o tome koje nove ovlasti ima preko granice, dok analitičari kažu da je pobuna “degradirala moral” na bojišnici i oslabila Putinov režim.
Ove je nedjelje s pravom velika pozornost usmjerena na to kako će ovaj mini udar naštetiti autoritetu i vjerodostojnosti Vladimira Putina. Proglasiti nekoga izdajicom, obećati mu najstrožu kaznu, a zatim mu oprostiti nekoliko sati kasnije i spakirati ga u susjednu zemlju, ne pokazuje veliku kičmu.
Uz to, pogledajmo ishod, uz napomenu da još uvijek ima jako puno nepoznanica.
Prigožin kreće u Bjelorusiju – ne znamo u kojem svojstvu i s kojim ovlastima, a koje sada ni u kom slučaju ne bi ni objavili jer bi, navodno, trebao biti u nemilosti.
Glasine o zdravlju bjeloruskog čelnika Aleksandra Lukašenka kruže već neko vrijeme. Od osporavanih izbora 2020. Vladimir Putin je stegao stisak nad Bjelorusijom bez potrebe da izvrši invaziju, kao što je učinio na Ukrajinu, s obzirom na nesigurno držanje Lukašenka na vlasti – njegovi ljudi ga ne vole.
Sada je tamo jedan od najmoćnijih i najopasnijih Putinovih vojnih poslušnika. Prigožin je dugo bio projekt Kremlja. Možda još uvijek jest. Za Ukrajinu, za bjeloruski narod i za Zapad, Bjelorusija u kojoj Prigožin ima vlast je strašnije mjesto nego što je sada.
Protuargument tome je, naravno, da ako je sve ovo samo pažljivo izrežiran državnički uradak, onda Kremlj ne stoji dobro.
Zašto se Putin zamarao tim govorom ako je sve to bio dio plana? Moguće je da je Prigožin jednostavno shvatio da nema potporu u vojsci kojoj se nadao?
Moguće je da sjedi tiho, u egzilu u Bjelorusiji, i nastavlja svoje aktivnosti drugdje diljem svijeta u ime Kremlja. Ali, on nije tip koji mirno sjedi, iako je jučer bio nevjerojatno tih. Nešto još smrdi.
