Nedavno sam na Facebooku pronašla zanimljivo razmišljanje o tome kako se Bog od pamtivijeka obraća ženama. S obzirom da me zaintrigiralo željela sam podijeliti s vama, dragi naši čitatelji.
Jeste li ikad primijetili kako se u Svetom pismu ljudi uvijek penju u planine da bi komunicirali s Gospodinom? Ipak u Svetom pismu rijetko kad vidimo da žene odlaze u planine, a znamo zašto – zar ne? Budući da su žene bile prezauzete održavanjem života; nisu mogli napustiti bebe, obroke, domove, vrtove i tisuću obaveza kako bi se popele u planine!
Neki dan sam razgovarala s prijateljicom, rekavši da se kao moderna žena osjećam kao da se nikada nisam dovoljno „oslobođena“ svojih obaveza, nikada na dovoljno tihom ili svetom mjestu da bih imala zajedništvo koje želim s Bogom.
Njezin me odgovor potresao: „Zato Bog dolazi ženama. Muškarci se moraju popeti na planinu da bi susreli Boga, ali Bog dolazi ženama gdje god se one nalazile.”
Tjednima sam razmišljala o njezinim riječima i pretražila svoju Bibliju kako bih utvrdila da je istina ono što je rekla.
Bog doista dolazi ženama tamo gdje jesu, kad rade svoj uobičajeni svakodnevni posao. Susreće ih kod bunara gdje crpe vodu za svoje obitelji, u kućama, u kuhinjama, u vrtovima. Dolazi im dok sjede pored bolesničkih kreveta, dok rađaju, dok brinu za starije osobe i obavljaju neophodne obrede žalovanja i pokopa. Čak i na praznom grobu, Marija je prva svjedočila Kristovu uskrsnuću. Bila je tamo jer je obavljala ženski posao kako bi pravilno pripremila Kristovo tijelo za ukkop. U ovim naizgled svakodnevnim i uobičajenim zadacima, ove su se žene iz Pisma našle licem u lice s Bogom.
Stoga ako poput mene ikada počnete žaliti zbog činjenice da nemate toliko vremena da provedete u planinama s Bogom koliko biste željele.. Zapamtite, Bog dolazi ženama. Zna gdje smo i koji teret nosimo. On nas vidi, a ako otvorimo oči i srce, vidjet ćemo Ga, čak i na najobičnijim mjestima i u najobičnijim stvarima.”
H.F.
