Jedan od najzanimljivijih i najopuštenijih intervjua odradila sam sa Steve Gauntom, čovjekom koji je iz Leedsa došao braniti grad u kojem sam odrasla i koji volim, a danas je to i njegov grad.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Autori: Dino Stanković i Draženka Franjić
Ispričao mi je kako je vidjevši Slavonce da odmah poslije srpskog napada popravljaju krovove, čiste ostatke od granata, a u pauzi od granatiranja kose travu. To ga je toliko oduševilo da je odlučio biti dio toga. Ostao je i krenuo ispočetka. Rat je još trajao, a Steve je poslije oporavka od ranjavanja okrenuo se poslu koji mu je bio ljubav i hobi – fotografiji i snimanju.
Tijekom rata napravio je na tisuće fotografija koje čuva, kao i snimke iz Domovinskog rata koje su u tom kraju rijetkost. Steve voli Hrvatsku, Slavoniju i Vinkovce i osjeća se dio cijele te priče.
“Kada sam se vratio iz Engleske jedan kolega mi je dao svoj fotoaparat i rekao Steve snimi sve. I snimao sam sve. Od drugog do šestog mjeseca napravio sam možda tisuću fotografija. Snimio sam puno ljudi i zato ljudi imaju uspomene iz rata. Nitko drugi nije snimao ništa. I jedan dan sam dobio video kameru od nekog tko je trebao snimati neke svatove na liniji fronta, a nije želio ići i dao je meni da snimim te svatove. Svatove sam snimio, ali snimio sam i puno drugih stvari. Stavio sam na YouTube. Lijepo je da sam to radio jer nitko drugi nije snimao ništa.
Ti si jedini dobio autentične snimke pada Vukovara, odnosno događanja u tim danima.
Za te snimke što su Michael Nicholson i ITN snimili ’91. riskirali su puno. Kamerman, kad je vidio nekog kad je radio nešto ili kad je čuo nešto on je tajno snimio lica, puno, puno evidencije je snimio. Oni su znali tko je kriv za sve. Naravno, nisu bili na Ovčari, nitko nije bio na Ovčari za snimiti tu katastrofu tamo. Kada je bila mirna reintegracija Vukovara radio sam za ITN i na kraju sam im rekao bolje da mi date ove originalne filmove već plaću. I nakon tri tjedna sam dobio iz Engleske 3 beta kazete. Rekli su mi ‘Steve nemoj to koristiti barem 5 godina’. I nisam. Onda je došao YouTube i stavio sam sve. Ima 4 filma koje sam stavio na YouTube da ljudi mogu vidjeti što su rekli, što se događalo, da ljudi mogu vidjeti svoju obitelj… Dobro je da ljudi mogu vidjeti istinu kako je bilo taj dan.
Kakav osjećaj si imao kad si prvi puta gledao snimke?
Evo (plače). Kad su prvi puta gledali ljudi koji nisu znali jesu li njihovi članovi obitelji ubijeni tamo ili na nekom drugom mjestu, ja sam morao izići van.
Jesi li kada razmišljao, dok si se borio, da bi te mogli zarobiti?
Meni? Bio sam zarobljen. I to je za mene bilo najstrašnije iskustvo u mom životu. Kad sam bio ranjen nije bilo ništa u usporedbi kad sam bio zarobljen. Ja sam molio Boga, iako to nikad ne radim. Grozno je bilo. Krivi su bili promatrači iz UN-a.
Ostao si živjeti u Hrvatskoj, u Vinkovcima. Kako ti se sviđa ovdje živjeti?
Vinkovci su moj izbor. Tu sam se borio i vidio da kad je bio najgore ’92. da su ljudi poslije napada, nakon što su pale granate, odmah pokušavali popraviti kuće, krov, kosili su travu. Bio sam fasciniran tim ljudima i želio sam biti dio toga. I tu je počeo moj novi život. U Vinkovcima sam radio kao fotograf, snimao svaki korak od obnove kuća, političkih događanja, sportskih događanja… Koraci do normalnosti bili su mi jako zanimljivi. Imam veliku arhivu fotografija.
Imaš sad petero djece?
Kol’ko?
Je li petero?
Šestero. Nisam ja kriv. (smije se) Nismo imali televiziju.
Živite ovdje jako lijepo.
Ali, nije bilo lako odmah poslije rata. Nisam imao domovinicu, a trebalo je puno papirologije. Nije bilo novca, a ja nisam imao ništa. Morao sam sve ispočetka. Našao sam stan i 6 mjeseci sam u stanu imao samo madrac na podu. Onda sam dobio malu peć. I onda, malo po malo, kupio sam fotoaparat i počeo sam raditi. Onda sam našao ženu i to je sve promijenilo. S novinarstvom i fotografijom sam završio 2000-te i počeo sam raditi s muzejom i još uvijek radim. Nisam prije znao da su Vinkovci jedno od najvažnijih arheoloških lokaliteta u Europi. To je fascinantno.
Hvala ti što si podijelio s nama svoju životnu i ratnu priču.
Pa, nisam imao izbora (smijeh).
Cijeli razgovor sa Steve Gauntom pogledajte na snimci ispod.
