Slavonija godišnje proizvede 384.000 tona pšenice. Zvuči impresivno – i jest. No ono što slijedi nije razlog za ponos: najveći dio te pšenice završi u inozemstvu, po najnižim otkupnim cijenama, kao sirovina bez dodane vrijednosti. A onda Hrvatska uvozi brašno, kruh, tjesteninu i pekarske proizvode – gotove proizvode napravljene od naše vlastite pšenice.
Taj paradoks traje desetljećima i nitko ga nije uspio – ili htio – prekinuti.
Osječko-baranjska županija pokriva 212.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega su čak 95 posto oranice. Slavonija nije samo žitnica Hrvatske po tradiciji i nazivu – ona je žitnica po kapacitetu, tlu i klimatskim uvjetima. No kapacitet bez prerade ostaje samo potencijal na papiru.
Ključni problem: od nekadašnjih 15 mlinova koji su prerađivali lokalno proizvedenu pšenicu, danas većina njih nije u funkciji. Pšenica se vrši, puni u kamione i odlazi. Brašno se naručuje.
Upravo to sada postaje tema koja izlazi iz akademskih rasprava i ulazi u konkretne projekte. Osječko-baranjska županija pokreće inicijativu revitalizacije mlinova, a Ministarstvo poljoprivrede najavilo je javni poziv vrijedan oko 20 milijuna eura usmjeren prema preradi žitarica i pokretanju proizvodnje brašna. U sljedećim mjesecima očekuje se raspisivanje prvog poziva vrijednog nekoliko milijuna eura na županijskoj razini.
Cilj je jasan: pšenica koja se uzgoji u Slavoniji treba se i preraditi u Slavoniji – a onda kao gotov proizvod izaći na tržište, ne kao jeftina sirovina.
Slavonija ima kapacitet proizvesti dovoljno brašna za potrebe cijele Hrvatske, a višak izvoziti kao proizvod visoke dodane vrijednosti. U kontekstu sve neizvjesnijih globalnih lanaca opskrbe hranom, to nije samo ekonomsko pitanje – to je pitanje prehrambene sigurnosti države.
Vrijeme je da Hrvatska prestane izvoziti sirovine i uvoziti gotove proizvode napravljene od njih. I čini se da netko to konačno shvaća ozbiljno.
Više o konkretnim projektima i planovima za revitalizaciju Slavonije pročitajte u našem velikom intervjuu – ovdje.
