Na mirkovačkoj proslavi slave sv. Pantelije cajka Milica uz uzdignuta tri prsta dozivala je cara Lazara da “obrani zemlju blagodatnu, od Kruševa, “našega” Cetinja, Dubrovnika, Knina, Nevesinja”…
Dozivala Milica je Lazara, srpskog cara sveca iz nekadašnjeg četničkoga legla. Dozivala cara i dobila puno “para”, al’ car leži, a sjetimo se srpski narod traktorima bježi. Oj, Lazare mrtvi kneže, diž’ se brzo Srbi bježe.
Moram priznati, teško je se s cajkom Milicom mjeriti u stihovima, a i Lazar je u pjesmama davno opjevan, a Srbi kratkog pamćenja kada su ratovi u pitanju. Vjerojatno zato i imaju pjesme u kojima zazivaju srpske junake da se dignu iz groba i obrane ih.
Slava svetog Pantelije koju su proslavljali Srbi u euforiji nabrajanja teritorija koji nije njihov, dogodila se u Mirkovcima, selu koje predgrađe Vinkovaca, a iz kojega su Vinkovčane granatirali svakih par minuta. Mirkovci su bili, a čini se i ostali četničko leglo za koje se koalicijski partner SDSS više nego dobro brine.
Hrvati znaju izboriti slobodu, al’ se u slobodi ne znaju ponašati
Iako se čini davno, Domovinski rat u Vinkovcima ostavio je ne samo bolna sjećanja na vrijeme kada su Vinkovčani ostajali u trenutku bez svojih domova, ali i bez svojih najdražih. Granate su odnosile zidove, rušile kuće, ostavljale za sobom rupe na cestama… Bilo je to vrijeme tuge, gubitaka, ali i ponosa i slave jer Vinkovci su ostali stajati kao branik domovine.
Mirkovački četnici pokušali su zadnjim snagama obraniti svoje uporište, kada su branitelji krenuli oslobađati ovo selo i upali u četničku zasjedu. “Vriskove i jauke bilo je stravično slušati,” poslije su svjedočili branitelji koji su sudjelovali u oslobađanju i koji su na kraju Mirkovce i oslobodili.
U Mirkovce je doselio veći broj Hrvata, no vratio se i dio Srba koji čuva tajnu o mjestima gdje su prije bijega zakopali velike količine oružja. O oružju koje se dijelom nalazi zakopano u grobovima dosta se pisalo, no očito ne dovoljno da netko poduzme neophodnu akciju i prekopa grobove.
Mirkovački Srbi su godinama bili mirni i tihi, a činilo se čak i lojalni građani Hrvatske, no kako su jačali saborski zastupnici Milorad Pupovac i Dragana Jeckov, pa na kraju i sam SDSS kao koalicijski partner hrvatske Vlade, a njihova djevojčica iz kninske kolone dobila mjesto potredsjednice te iste Vlade, lokalni Srbi opasno su dignuli glave. Rezultat je, eto, i proslava svetog Pantelije u Mirkovcima.
Je li policija izašla na intervenciju, nismo mogli doznati, jer se dežurni glasnogovornik nije javljao na telefon, a dežurni policajac upitao me zašto im novinari nisu javili da je proslava svetog Pantelije i da se pjevaju velikosrpske pjesme koje su i pred Domovinski rat dizale moral Srbima. Na pitanje bi li koga poslali da sam, primjerice, ja došla na vinkovački korzo i uzvikivala “Za dom spremni”, rekao je samo – pa, aaa.
Sve ima svoje zašto
Vinkovčana je sve manje. Poslije Domovinskog rata doselili su se neki novi stanovnici pretežno iz Bosne. A, oni koji su ostali sve brže umiru. Posljedice su to paučine koju su bacali iz zrakoplova JNA na Vinkovce, kao i silnih bombi koje su pale na ovaj grad. Jedan za drugim Vinkovčani obolijevaju od karcinoma, no istraga o tome što je sadržavala famozna paučina i što je bilo u bombama zaustavljena je. Očito je to pitanje za sve odgovorne završilo, kao što završavaju i životi ljudi koji su branili svoj grad.
No, za današnje stanje s dizanjem srpska tri prsta i zazivanjem cara Lazara, zbog kojega je cajka Milica u grudnjak spremila poveći svežanj hrvatskih kuna, nisu krivi samo oni na vlasti, već još većim dijelom sam narod ovog kraja.
Patnja najljepše ravnice na kojem vjetar njiše klasje žita, a suncokreti ponosno uzdižu svoje žute glave, zaboravljena je i od dijela Hrvata, koji rado odu preko granice na vašar u Šid ili skoknu “prijeko” kupiti jeftinije cigarete, a poneki i viagru. Da se uštedi, kažu i onda dodaju kao opravdanje da je za sve kriva vlast.
No, u Vinkovcima i Vukovarsko-srijemskoj županiji uvijek je na vlasti HDZ i to se ne mijenja. Po njima se pljuje jedino dok se pije u kafićima, a dug stranci za radna mjesta na kojima su mnogi uhljebljeni vraća se na izborima. I tako u krug. Do kad? Dok se ne “ustane” Lazar i ne povede svoje četničke čete. Na sve to, u grobu na vinkovačkom groblju u maloj kapelici okreću se kosti hrvatskog bana Josipa Šokčevića, kojega su kao i poginule branitelje u miru mnogi zaboravili.
Gasi svjetla, motaj kablove
I dok Slavonci obilaze šidski vašar, Dragana Jeckov i Milorad Pupovac brinu se da što više isprazne hrvatski proračun. Tako je Veće srpske nacionalne manjine grada Vinkovaca “konačno” dobilo svoje prostore u – Mirkovcima. Kažu, prostor im je potreban za očuvanje svoje tradicije. A, za očuvanje tradicije dizanja tri prsta u zrak i zazivanje cara Lazara dobili su 120.000 kuna. No, kako kaže reklama, i to nije sve. U Hrvatskoj je, naime, potrošeno čak 45 milijuna kuna na slična 242 projekta kojim će Srbi očuvati svoju tradiciju.
U “Veću” iz Vinkovaca nadaju se, kažu, “da će im nove prostorije omogućiti šire područje djelovanja, ali i osnaživanje srpske zajednice koja je, kako u gradu, tako i u prigradskom naselju Mirkovci, sve malobrojnija.
I tako Srbi “muzu” hrvatske novce, a Slavonci hrle u Srbiju ostaviti svoje. Kako kaže Nikola Kajkić “gasi svjetla – motaj kablove”.
