Dugogodišnji glazbeni menadžer Ivan Bubalo uputio je otvoreno pismo gradonačelniku Splita Tomislavu Šuti u kojem, uz pohvale za pojedine poteze, iznosi i niz ozbiljnih kritika na račun upravljanja gradom, posebno u segmentu kulture i turističkih manifestacija. U fokusu njegova obraćanja nalaze se ukidanje Splitskog festivala, neiskorišteni potencijal velikih glazbenih događanja te, kako tvrdi, neefikasnost gradskih službi. Bubalo upozorava kako Split gubi identitet i poziva gradsku vlast na konkretne promjene koje bi, ističe, vratile gradu status kakav zaslužuje.
Otvoreno pismo Ivana Bubala prenosimo u cijelosti.
“Poštovani gradonačelniče Šuta,
Previše volim svoj grad da vam ne bih uputio ovo pismo. Nakon više od 45 godina rada u poslu kojim sam se bavio, svoj najveći uspjeh ne mjerim stadionima, dvoranama, turnejama ni velikim događajima koje sam organizirao, nego činjenicom da sam kroz cijelu karijeru samo jednom surađivao s politikom i političarima. To je bilo za vrijeme gradonačelnika Ivana Škarića, i to samo jedan put. Hvala Bogu, nikad više.
Od kada više profesionalno ne radim, provodim vrijeme radeći povremeno iste stvari, ali samo s probranim ljudima i u ono u što vjerujem, bez najmanjeg honorara. Znači potpuno besplatno!
Od kada ste vi izabrani za gradonačelnika Splita, pratio sam vaš rad jer imam dovoljno vremena i uz mnoge stvari koje ste napravili, a koje su vrijedne pohvale, primite i kritike za one koje ste debelo pogriješili. Mlađi ste mi od sina pa je logično da mnoge stvari i ne znate o Splitu. Ovdje mislim isključivo na posao kojim sam se ja bavio.
Moram naglasiti da sam, radeći na oproštajnom koncertu naše glazbene dive Tereze Kesovije kao njezin prijatelj, bio primoran komunicirati s Gradom. Zahvaljujem vam na vašoj velikoj želji i podršci da taj koncert uspije, što je na kraju bilo i iznad svih očekivanja. Ali isto tako, nadam se da se više neću susresti s pojedinim vašim zaposlenicima koji su, najblaže rečeno bože sačuvaj.
Odmah su pokazali sve odlike zbog kojih nisam želio raditi s politikom, a to su bahatost i lažljivost. Sve to proizlazi iz neznanja i percepcije da su oni u Banovini i da su vrlo važni. Ono što je meni posebno grozno jest da se po tri ili četiri dana ne javljaju na telefon. Ali ne samo meni. To po gradu svi pričaju. Mnogima se ne javljaju.
Da sam ja gradonačelnik, uputio bih ih na burzu rada. Ne bih dozvolio da se jave sutra, nego isti dan. Vrijeme je mobitela. Vidi se tko je zvao i dužan si odgovoriti ili poslati poruku. Ali gdje biste vi bili da se bavite time? Zato biste trebali imati ljude koji će vas zaštititi jer se za dobro i za loše uvijek prozivate vi.
Nijedan grad u Hrvatskoj nije stradao u posljednjih 30 godina kao Split, a sve zahvaljujući trojici bivših gradonačelnika: Ivi Baldasaru, Andri Krstuloviću Opari i Ivici Puljku. Zato vas razumijem i znam u kakvim ste problemima.
Hvalit ću vas uvijek kada bude razloga, iako nisam glasao za vas. Raspitao sam se o vama, o vašoj obitelji i vašem dotadašnjem radu te dobio najbolje moguće reference. Vidim da možete, uz pomoć Županije i Vlade, vratiti Split na one grane zbog kojih se govori: „Nima Splita do Splita.“
Iako imate zaposlene u Banovini, Turističkoj zajednici i poduzeću Žnjan, i to ljude koji su na bogovskim plaćama, Split je na posljednjem mjestu po vrlo važnim manifestacijama za naš turizam, a rezultati su jedna velika nula. Ne na pretposljednjem, nego debelo na posljednjem mjestu!
Najavili su gostovanja stranih izvođača, što nije samo potrebno, nego je i prilika da Grad itekako zaradi. Prošle godine proslijedio sam poduzeću Žnjan tri ponude koje sam dobio od svojih starih kontakata za vrhunska gostovanja poput Toma Jonesa, Metallice i Lennyja Kravitza, a oni se nisu javili ni meni ni tim organizatorima.
Zašto bi i radili kada imaju bogovske plaće da ne rade? Obećanje ludom radovanje, a plaće od dvije do tri tisuće eura mjesečno i dalje primaju.
Ono što ne valja, a trebalo bi:
- Predložio sam vam da ovog ljeta uvedete druženja s građanima. Kako se život iz temelja promijenio, tako 80 posto ljudi koji žive izvan centra grada ljeti gotovo nikad ne dolaze u grad zbog gužvi i enormnih cijena. Zimi je obrnuto jer je grad potpuno prazan. Pruža vam se mogućnost da se sa stanovnicima Kocunara, Brda, Kmana, Mejaša, Neslanovca, Pujanki, Ravnih njiva, Šina, Visoke i drugih kotareva družite tako da se jednom tjedno organiziraju kazališne predstave za odrasle, a prije toga predstave za djecu. To je jedina prilika da se ljudi i djeca iz istih kotareva međusobno druže. Ako pitate koliko to košta, mogu reći – gotovo ništa. Ali netko to mora raditi. A vi se građanima možete pridružiti barem jednu večer.
- Napravili ste nešto što se ne bi usudio napraviti gotovo nitko, a to je da ste ukinuli simbol Splita, Dalmacije pa i Hrvatske – Splitski festival! To je isto kao da ste donijeli odluku da Hajduk može igrati na Poljudu, ali bez baluna. Mnogi su to protumačili riječima: „Nevjerojatno, ali istinito.“ Samo nemojte reći da će festival biti u rujnu jer festival podrazumijeva nove pjesme. Primjer su Eurosong i Sanremo. Netko vas je debelo preveslao. To što će biti u rujnu zapravo je tihi pokop Splita i Dalmacije, a širom otvarate vrata cajkama i turbofolku jer ste ukinuli nove pjesme. Što će omladina pjevati sljedeće godine kad ste pjevanje ukinuli? Omladina i danas pjeva pjesme nastale prije 30 ili 40 godina – Gibonnija, Thompsona, Doris, Rozgu, Zečića, Dalmatino, Grašu, Danijelu, Severinu i mnoge druge. I svi pune arene, uglavnom pjesmama sa Splitskog festivala. Lijepo izjavite da je to bila „šala mala“ i vratite mlade autore, aranžere, tekstopisce, pjevače i pjevačice tamo gdje im je mjesto – na Prokurative. Split bez pjesme nije Split.
Sve dobro što napraviš u ove četiri ili osam godina – pamtit će te se samo po tome da si ‘ugasio’ Splitski festival – to je Split
- Ukidate točenje alkohola od 21 sat. To nije rješenje. To je posljedica. Ukinite Ultru koja reklamira Split kao grad techno glazbe i upravo zbog koje nam dolaze takvi gosti, zbog kojih potom ukidate točenje alkohola. To je dvostruka greška i šteta za grad. Velike novce dajete za Ultru, a onda zbog nje ukidate prodaju alkohola. Neka vam primjer bude Grad Hvar koji ih više ne želi primiti, kao ni još četiri europska grada koja su odbila Ultru. Ako je već morate imati, prebacite Ultru u travanj ili svibanj, a ne u srce sezone kada je grad i bez nje prepun.
- Dao sam vam nekoliko manifestacija koje su po meni itekako potrebne gradu samo zato što mislim da smo na istim valnim duljinama i da iznad svega volimo svoj grad. Prezentirao sam ih mnogim značajnim ljudima iz tog svijeta i rekao vam da ima mladih i sposobnih ljudi. Bit ću uz njih koliko god treba. Samo ne uz one koje ste naslijedili od bivših gradonačelnika. Njih štiti bahatost uz neznanje.
- Jedna od manifestacija bila je „Karet na balinjere“, kao i Dani Tome Bebića, gdje bi sudjelovale tisuće djece i gdje bi se kroz njegove genijalne pjesme čuvao stari duh Splita. Ako i za to pitate koliko košta, odgovor je isti – gotovo ništa. Ali netko na tome mora raditi.
6. Jedna od ideja koju sam vam predložio je manifestacija pod nazivom „Noć splitskih legendi“ ili „Splitu u dotu“, kako ju je nazvao Joško Bajić. Riječ je o događaju na kojem bi najveći splitski velikani gradu Splitu simbolično ostavljali u dotu svoja životna djela i postignuća iz svijeta sporta, kulture, glazbe, novinarstva i umjetnosti. Odgovorno tvrdim da takvu manifestaciju ne može organizirati nijedan drugi grad u Hrvatskoj jer nijedan grad nema toliko velikih imena na jednom mjestu kao Split. Siguran sam da bi te večeri, od stare gradske jezgre do Žnjana, bilo između 40 i 50 tisuća ljudi. Na 13 ili 14 lokacija u gradu bili bi postavljeni veliki videozidovi na kojima bi se prikazivali životi, uspjesi i doprinos naših velikana. Bila bi to prilika da se djeca i mladi upoznaju s ljudima koji su svojim radom pronijeli ime Splita diljem Hrvatske i svijeta. Primjerice, na Tinovoj poljani mogao bi biti predstavljen Tomislav Ivić, na Peristilu Ljubo Stipišić Delmata, na Prokurativama Zdenko Runjić, na Istočnoj obali zlatne generacije Hajduka iz 70-ih i 80-ih godina, na Zapadnoj obali košarkaška Jugoplastika, na Matejuški Miljenko Smoje, ispred Hrvatskog narodnog kazališta Boris Dvornik, Zdravka Krstulović i Josip Genda, a na Zvončacu splitske klape i kulturno-umjetnička društva. Ovo je samo dio prijedloga, a mogućnosti su gotovo neograničene. Napominjem da za ovu, kao ni za bilo koju drugu ideju koju sam predložio Gradu, nikada nisam tražio nikakav honorar niti bih ga prihvatio.
- Predložio sam vam da pogledate prostorije Glazbene mladeži u Zagrebačkoj 23, koje su u vlasništvu Grada. To su tri potpuno uređena ureda s kuhinjom, skladištem i WC-om. Predlažem da u sklopu Grada osnujete agenciju za gradske manifestacije s tri ili četiri čovjeka koji ne bi dobivali plaću od Grada, nego bi je morali zaraditi. Znate li da Pula, Zagreb i Rijeka od svakog stranog koncerta uprihode između 40 i 80 tisuća eura? Za sve nabrojene institucije: Grad, Turističku zajednicu i Žnjan, mogu sa sigurnošću reći da Gradu nikada nisu uprihodili ni jedan euro, ali su bacili u vjetar tisuće i tisuće eura.
- Također vam je ponuđen klapski koncert „Ne damo te pismo naša“ na Poljudu preko mog partnera. Taj koncert imao je više posjetitelja s kupljenim ulaznicama nego što su Turistička zajednica Splita i poduzeće Žnjan imali zajedno na svim svojim besplatnim događanjima tijekom ljeta. Koliko sam upoznat, dogradonačelnik Ivo Bilić i gospodin Branko Paić iz Scardone pri kraju su pregovora, a tri grada pod svaku cijenu žele tu manifestaciju.
Puno zdravlja vam od srca želim. Nastavite Split stavljati na prvo mjesto, ostvarite još jedan mandat i nadoknadite ovom gradu sve ono što su vaši prethodnici uništili.
S poštovanjem,
Ivan Bubalo
