Uz njega, osuđena su i trojica bivših čelnika Oslobodilačke vojske Kosova – Jakup Krasniqi, Kadri Veseli i Rexhep Selimi
Specijalizirana vijeća Kosova u Haagu proglasila su bivšeg kosovskog predsjednika Hashima Thaçija krivim za ratne zločine i osudila ga na 25 godina zatvora. Uz njega, osuđena su i trojica bivših čelnika Oslobodilačke vojske Kosova – Jakup Krasniqi također na 25 godina, Kadri Veseli na 18 godina, a Rexhep Selimi na 13 godina zatvora.
Sud je svu četvoricu optuženika, koji su tijekom rata na Kosovu bili na visokim položajima u OVK-u, proglasio kazneno odgovornima za niz ratnih zločina, uključujući proizvoljno lišavanje slobode, okrutno postupanje, mučenja i protupravna ubojstva. Istodobno su oslobođeni optužbi za zločine protiv čovječnosti. Presuda je prvostupanjska, što znači da se na nju može uložiti žalba.
Zajednički zločinački cilj: Kontrola nad Kosovom
Sudsko vijeće zaključilo je da su Thaçi, Krasniqi, Veseli i Selimi, zajedno s drugim pripadnicima vodstva OVK-a, djelovali u okviru zajedničkog zločinačkog poduhvata. Prema presudi, vodstvo OVK-a imalo je dva glavna cilja – postizanje neovisnosti Kosova te uspostavu političke i institucionalne kontrole nad budućom državom.
Vijeće nije ocjenjivalo jesu li ti ciljevi sami po sebi nezakoniti, ali je utvrdilo da je dio strategije za njihovo ostvarivanje bilo sustavno ciljanje, neutraliziranje i uklanjanje osoba koje su smatrane protivnicima.
Na popisu meta našli su se članovi drugih političkih i vojnih formacija, posebno osobe povezane s Demokratskim savezom Kosova i Oružanim snagama Republike Kosovo, zatim oni koje se smatralo suradnicima srpskih vlasti, kao i pripadnici nacionalnih manjina, uključujući Srbe i Rome.
Sud je utvrdio da su zločini bili teški i široko rasprostranjeni, obuhvativši 14 općina na Kosovu te dva područja na sjeveru Albanije.
“Thaçi je znao za zločine i osobno sudjelovao”
Prema presudi, Hashim Thaçi dao je ključan doprinos ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja. Kao član Glavnog stožera i Političke uprave OVK-a, bio je jedan od glavnih arhitekata te strategije.
Sud je utvrdio da je Thaçi s ostalim optuženicima postavljao lojalne ljude na važne pozicije kako bi osigurao kontrolu nad OVK-om. Također, svojim javnim izjavama i priopćenjima tolerirao je i poticao zločine protiv osoba koje su smatrane neprijateljima.
Vijeće je zaključilo i da je Thaçi osobno sudjelovao u pojedinim zločinima, uključujući uhićenje, zatočenje i ispitivanje 13 osoba u Qirezu i Bajici, kao i uhićenje, zatočenje i ubojstvo Behajdina Hallaqija. Utvrđeno je i da je znao za druga slična događanja.
Odgovornosti Veselija, Selimija i Krasniqija
Za Kadrija Veselija sud je utvrdio da je bio jedan od ključnih provedbenih aktera zajedničkog zločinačkog cilja. Kao čelnik obavještajne službe OVK-a, sudjelovao je u identificiranju i označavanju osoba koje su smatrane protivnicima.
Veseli je, prema presudi, osobno sudjelovao u pojedinim zločinima, uključujući slučaj Hallaqi, te je znao za zločine protiv protivnika, ali nije poduzeo ništa da ih spriječi, istraži ili kazni počinitelje.
Za Rexhepa Selimija vijeće je utvrdilo da je poticao i na razne načine sudjelovao u počinjenju zločina. Kao član Glavnog stožera OVK-a, primao je izvještaje o osobama koje su smatrane neprijateljima i znao da ih pojedine jedinice OVK-a ciljaju. Sud je posebno istaknuo njegovo sudjelovanje u uhićenju 13 osoba u Qirezu.
Za Jakupa Krasniqija sud je zaključio da je dao bitan doprinos zajedničkom zločinačkom cilju te da je putem priopćenja, političkih izjava i naredbi poticao zločine protiv osoba koje su smatrane protivnicima. Vijeće je utvrdilo i da je znao za brojna nezakonita zatočenja, zlostavljanja i ubojstva, ali nije poduzeo mjere da ih zaustavi ili kazni odgovorne.
96 ubijenih, najmanje 385 zatočenih
Sud je utvrdio odgovornost optuženika za ubojstvo 96 ljudi, među kojima su bili politički protivnici i osobe koje se smatralo suradnicima srpskih sigurnosnih snaga. Važno je napomenuti da to ne znači da je Thaçi osobno počinio sva 96 ubojstva, već da je kazneno odgovoran u vezi s tim zločinima.
Između travnja 1998. i lipnja 1999. godine najmanje 385 ljudi proizvoljno je lišeno slobode na lokacijama pod kontrolom OVK-a. Zatočenici su optuživani da su “suradnici”, “špijuni” ili “izdajnici”, iako sud nije pronašao vjerodostojne dokaze za takve tvrdnje.
Sud je utvrdio da je 348 osoba bilo izloženo okrutnom postupanju, a njih 303 mučenju. Zatočenici su držani u teškim uvjetima te su bili podvrgnuti fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
