Politička trgovina, nepotizam, neprincipijelnost, besramnost, te isključivi osobni materijalni interesi riječi su kojima se može opisati najvažniju političku figuru u Splitu u posljednjih 10-ak godina, stoji u priopćenju HSP-a Split koji prenosimo u cijelosti.
Izborom gradonačelnika Splita 2009. godine počinje velika tročlana koalicija na gradskoj i županijskoj razini koja traje i danas. Jedni su druge međusobno postavljali za članove nadzornih odbora i upravnih vijeća, te su na sve moguće načine zadovoljavali političke apetite pojedinaca. Svih ovih godina mijenjali su se određeni igrači, ali sistem igre ostao je zapravo isti.
Andro Krstulović Opara i Željko Kerum posljednje tri godine zajednički sasvim uspješno vode grad u propast. Do prije tri godine praktički nisu niti razgovarali odnosno njihova komunikacija bila je na vrlo primitivnoj razini u kojoj je prednjačilo vrijeđanje, te nitko nije mogao niti zamisliti da će to prerasti u političku idilu. Dobro provjerena metoda nastavlja se i dalje, a izgledala bi otprilike ovako. U kampanji ga vrijeđaj, zatim podrži sve njegove prijedloge, bespogovorni diži ruke, zaposli svu preostalu rodbinu i onda u posljednjoj godini mandata glumi žestoku oporbu. Uvijek kad je bilo potrebno gradonačelniku Opari ruke vijećnika HGS-a bile su sigurne, mnogo puta sigurnije nego ruke vijećnika njegove stranke.
Kako nam se približavaju lokalni izbori tako se mijenja i ponašanje političkih igrača. Pilatovsko pranje ruku od onoga što je loše, a toga ne nedostaje, primjer je loše strane politike zbog kojeg je politika percipirana kao promiskuitetna i zbog čega veliki dio građana uopće ne izlazi na izbore.
Samo za podsjetnik, još 2009.g. za vrijeme gradonačelnika Keruma Vlada RH darovala je Gradu Splitu prostor bivše vojarne Dračevac, kojega nažalost tadašnji gradonačelnik nije bio sposoban realizirati u jedan kvalitetan projekt. Međutim, jako dobro je znao nešto drugo, a to je gotovo 80 milijuna kuna namijenjenih za sanaciju Karepovca preusmjeriti u nešto što je po njemu u tom trenutku bilo važnije.
Krajnje je vrijeme da se u politici pruži prilika časnim, moralnim i sposobnim ljudima koji žive od svog poštenog rada, onima koji politiku ne shvaćaju kao priliku za grabež i onima koje politika i određeni interesni lobiji ne štite od sudskog procesuiranja.
Nažalost, oni koji su dužni milijarde danas se predstavljaju kao moralne vertikale i spasitelji, a zapravo im politika služi isključivo za stjecanje imovinske koristi i zadovoljavanje vlastitih financijskih interesa.
