Dogodi li se da Plenković ’ode’, to bi imalo velike učinke na čitavu hrvatsku ’političku klasu’. Ušlo bi se u fazu preispitivanja dosadašnjeg modela upravljanja državom i društvom, što bi donijelo veliko oslobađanje prigušenih energija u ljudima. HDZ je dosad gušio sve što je s hrvatskom nacionalnom i kršćansko-demokratskom i desničarskom sviješću i orijentacijom pokušavalo nastati i nešto značiti. Ključno bi bilo da vlast bude oteta monopolu HDZ-a i alternativnoga mu SDP-a. Da i dio onih dviju trećina birača koji ih ne biraju napokon ’dođe na svoje’. Ali i da „stožernom strankom“ zavlada ili se iz nje izdvoji autentična starčevićanska grupacija s pravim hrvatskim čelnikom ili čelnicom te okupi čestite, politički pismene i stručne domoljube odasvud. A starčevićanstvo nema samo nacionalističko-suverenističku nego – i te kako nam potrebnu – socijalnu i etičku sastavnicu. I odlučnost i požrtvovnost u radu za opće dobro. Hrvatska bi s krajem Plenkovićeve nužno ušla u neku ’novu eru’. To većina birača nedvojbeno priželjkuje. Preobrazbu! – ističe u zaključku svoje analize autor.
Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onomu ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa će joj: „Bog otaca naših udijelio ti milosti dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema.“ Judita se pokloni Bogu, a njima reče:„Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izići ću i izvesti što ste kazali.“ Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila. Iz biblijske knjige „Judita“, 10, 7-9
I Plenković i vjerni mu sljedbenici računaju da bi mogli još čvršćim ustrajanjem na dosadašnjem kursu zadržati vlast i u stranci i u državi i ponovno pobijedi na sljedećim izborima. I zato su upravo ušli u žestok obračun sa svima koji od otpada prave politički problem i zahtijevaju utvrđivanje odgovornosti. Zbog toga se Plenković i dalje bahati, vrijeđa i verbalno mlati po onima koji kritiziraju njegovu Vladu ili, apage satanas!, traže njezinu ostavku. On pritom ne priznaje ni notorne činjenice koje vrlo argumentirano i dokumentirano iznose iz Inicijative „Gospić je naš dom“, Uskok i slobodni stručnjaci. Kao da zlorabi i u sasvim drugom kontekstu primjenjuje maksimu filozofa Hegela (Marxova uzor-prethodnika): „Ako se ideje na poklapaju s činjenicama, to gore za činjenice“.
U trenutku vrlo neugodna otkrića zatrovanja ličkih podzemnih voda i tla, koje se više ničim nije moglo prikriti, i organiziranja prosvjeda u Zagrebu on je još imao pred sobom mogućnost izbora između dviju opcija: priznati odgovornost za ekologijsku katastrofu nacionalnih razmjera te žrtvovati ministricu zaštite okoliša i neke druge dužnosnike – žrtvovati damu kako bi dobio ovu šahovsku partiju protiv opozicije i ogorčene javnosti, ili nastaviti tako kao da se ništa strašno nije ni dogodilo. Odlučio se za ovo drugo. Zašto? – Zato što su i njegova metoda vladanja i njegova narcistička psihologija takve da se nikada ne priznaju nikoje pogrješke ni propusti niti se nudi isprika narodu. Stoga se svim silama i grubim diskvalifikacijama odlučio pokušati spriječiti ili minorizirati planirani prosvjed – da se ne bi pokazali razmjeri nezadovoljstva njegovom vladavinom u narodu.
Za čiste račune!
U tu svrhu angažirao je HDZ-ove promidžbene i izvršne ešalone, koji su nastojali uvjeriti narod da nije riječ o legitimnom i posve opravdanom građanskom prosvjedu, nego o ’politizaciji’ okolišnog problema te o pokušaju pokretanja ljevičarske pobune odnosno ’(kontra)revolucije’ nacionalnih razmjera. Probudili su se, za nuždu, i mnogi istaknuti ’spavači’ HDZ-a, inače kritičari HDZ-a poznati i ugledni među domoljubima i desničarima. Oni su svi odreda obavljali javnu nuždu po planiranom prosvjedu, strašeći neodgovorno hrvatske domoljube ljevičarskom ’urotom’ sličnom studentskoj ’uroti’ (potaknutom smrtonosnim padom nadstrešnice na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu) protiv Vučića u Srbiji.
Povrh toga, s jakim se razlogom može zaključiti da su pritom Plenkovićevi aranžeri angažirali i neke notorne ’yugose’ i ’antikriste’ odnosno takve udruge, koje Plenkovićeva vlada izdašno financira iz proračuna svih ovih deset godina – kako bi 200 takvih potpisnika potpore prosvjedu samim tim odvratili od sudjelovanja na prosvjedu hrvatske domoljube. U čemu su u znatnoj mjeri, uz potporu velika dijela naivne ili lažne desnice, i uspjeli – ali ne dovoljno, jer je dio domoljuba proniknuo perfidnu igru te pošao na prosvjed s hrvatskim zastavama i znamenjima.
Tako prosvjed – usuprot HDZ-ovim nastojanjima – nije potvrdio da je bila riječ i o kakvoj ljevičarskoj’ujdurmi’ protiv hrvatske države (ako možda i postojahu takve namjere), a ni protiv aktualne vlasti, osim u mjeri u kojoj zbog otpada nezakonito rasutoga po kraškog gospićkom i po drugim područjima, Plenkovićeva vlada i neke vlasti na županijskim razinama zaslužuju da im se javno ispostavi račun za ono što se ’dogodilo’ i zatraži utvrđivanje njezine odgovornosti i čiste račune te žurnu i transparentnu sanaciju za ubuduće. Kako se hrvatsko tlo, podzemlje, vode i zrak ne bi i dalje izručivali bezobzirnim trovačima okoliša.
Kako bi Plenkovićeva i HDZ-ova izborna računica mogla pasti u vodu
No iako prosvjed nije doveo ni do kakvih političkih promjena, otkriće toliko raširena otpadnog nereda i kaosa te nebrige nevjerojatnih razmjera političara i mjerodavnih na svim razinama vlasti i ukupnoga društva (osim onih koji su pravodobno upozoravali na to što se događa, ali su ih svi čimbenici ignorirali) za zakonito i razumno zbrinjavanje otpada po Hrvatskoj ozbiljno je dovelo u sumnju spomenutu minimalističku predizbornu računicu. Jer se u narodu neusporedivo najkrivljim smatra HDZ, koji već 10 godina ima neosporivu vlast u državi i u većini županija. Općenito su raznorazna nezadovoljstva vladavinom Plenkovićeva HDZ-a toliko narasla i raširila se čak i među mnogim vjernim biračima HDZ-a da stari i novi izazivači imaju, realno gledano, dosta velike šanse potući HDZ na sljedećim parlamentarnim, a i na brojnim područnim i mjesnim izborima. Time bi mnogi problematični iz struktura koje vladaju hrvatskom državom, županijama, gradovima i općinama, a napose javnim poduzećima i ustanovama, mogli izgubiti osvojene pozicije moći odnosno povlastice i dobrobiti koje crpe iz svojih pozicija.
A HDZ ima vrlo sužen potencijalni koalicijski potencijal. Ako nakon izbora ne dobije potporu Mosta, s kojim se i dalje žestoko sukobljava, bit će nemoguće da usuprot trima jačim strankama i njihovim koalicijskim listama koje prelaze izborni prag i osvajaju zajedno znatno veći postotak od HDZ-a ikako dođe do ’76 ruku’.
Zbog toga mnogi sada u HDZ-u, počevši od najviših dužnosnika, razmišljaju ne bi li bilo bolje pravodobno (kada točno?) žrtvovati Plenkovića i koga je još nužno žrtvovati kako bi pokušali spasiti HDZ od gubitka vlasti, a onda možda i od daljnjega slabljenja, pa i rasapa . HDZ je već otprije opečaćen optužbama za korupciju, nezakonita pogodovanja i nebrigu za opće dobro u korist privatnih interesa, umreženih parazita, mafije i stranih faktora. Taj će se proces razmišljanja, premišljanja i potajnog konzultiranja te vjerojatnog ’ortačenja’ (conspiracy) nastaviti u sljedećem razdoblju, najkasnije do sljedećih izbora.
Duboka kriza povjerenja u ovu vlast, u Plenkovićevu metodu – i mit o ’nezamjenjivosti’
Sadašnja većina ’ruku’ u Hrvatskom saboru sprječava pad vlade i raspisivanje prijevremenih izbora – zbog čega se Plenković osjeća formalno sigurno, iako je u sebi, vidi se to po njegovu držanju, vrlo zbunjen, nervozan i ustrašen pogledom s vrha u ponor sa strane. No razdoblje koje je do redovnih izbora preostalo još je dosta dugo. Pratit će se dotad kretanja ’ruže vjetrova’. A kako se iz dana u dan otkrivaju nova neodgovorna onečišćenja opasnim i nezdravim otpadom diljem Hrvatske, odnosno mjesta gdje se uporno ne provodi nikakva sanacija, dok Hrvatska nema nijednu spalionicu, sortirnicu ni kapacitete za recikliranje otpada, nezadovoljstva će samo rasti. Ni silno jaka promidžba, kontrola ustanova kao što je HZJZ, medija i drugih čimbenika važnih za formiranje javnoga mnijenja ne će moći spriječiti komešanja te rast nepovjerenja ni ogorčenje u ’bazi’. Pretjera li se pak s propagandom nasuprot očevidnoj istini, a u kombinaciji s nekim drugim čimbenicima, može doći i do masovnih prosvjeda i pobuna po raznim mjestima, iako oni još uvijek nisu vjerojatni, jer Hrvati i dalje nisu spremni masovnije ’ustati’ ma što da im se u domaji dogodi.
Plenković će se – to se vidi po nizu posljednjih mu poteza – za to vrijeme ponašati kao ’parni valjak’: gazit će i istinu i pravdu, blefirati i izbjegavati svako priznavanje nepobitnih istina o stvarnom stanju i problematici nezakonitog ’zbrinjavanja’ otpada, a osobito će žestoko napadati kritičare i političke protivnike i ponižavati ih, kao ’rođeni’ europejac i pravi ’liberalni demokrat’. No mnogima u njegovoj stranci od početka je razvidno da je njegova metoda grubog obračunavanja i diskreditiranja svakoga tko išta kritički kaže i odlučno zahtijeva ’mač s dvjema oštricama’, odnosno pokeraška ’igra na sve ili ništa’. A oni ne žele da ih dopadne ’ništa’, ma kako on osobno prošao. Pitanje je koliko je još uvijek jak „adut“ to da njega u stranci, a HDZ u državi (tobože) nema tko drugi i blizu toliko „sposoban“ zamijeniti. Mnogi još vjeruju u taj mit o njegovoj ’nezamjenjivosti’. No… podsjetimo: Nije u povijesti bilo malo ’nezamjenjivih’ koji su se u nekom trenutku, a najkasnije u trenutku smrti, pokazali i te kako ’zamjenjivima’ ili za života ’smjenjivima’. Sjetimo se i prethodnika mu, ’impozantnog gospodina’ i velikog ’europejca’, poklonika Carle del Ponte i ’vaskrsitelja’političkoga srpstva u Hrvatskoj Sanadera. Taj je ’pao’ u zenitu svoje vladavine – i odmah mu se našla zamjena. Dapače, našao ju je on sam.
Era poslije Plenkovića – preobrazba u duhu starčevićanstva?
Zbog toga što su svjesni koliko je dubokom postala kriza povjerenja s kojom se suočava HDZ-ova vlast, a i što su svjesni da postoje i organizirane mreže koje rade na ’svrgavanju’ HDZ-a, landlords HDZ-a i teškaši njegove ’duboke države’ pomno će pratiti kretanja raspoloženja javnosti, ankete i druge pokazatelje biračke volje ili nevolje. Uvjere li se da ova posljednja i velika Plenkovićeva bitka vodi u politički poraz u ratu HDZ-a protiv gotovo svih ostalih političkih snaga koje išta ozbiljnije znače u državi, iznenada će u nekom trenutku ’kamenje progovoriti’. Šutljivi će dići svoj glas i organizirati unutarnju pobunu, koja će nužno dovesti do smjenjivanja Plenkovića, ma tko bio onaj koji će ga naslijediti. Po logici: Bolje da propadne jedan za narod, tj. da propadne vođa nego svi mi s HDZ-om. Čime će završiti i ’Plenkovićeva era’… i započeti neka nova – in spe [u nadi] hrvatskija, čestitija, pravednija i općenito bolja. Iako je rezervoar čestitih kadrova u HDZ-u, među onima koji su spremni i voljni biti ili tek postati ’netko i nešto’, gotovo posve presušio.
Dogodi li se da Plenković ’ode’, to bi imalo velike učinke na čitavu hrvatsku ’političku klasu’. Ušlo bi se u fazu preispitivanja dosadašnjeg modela upravljanja državom i društvom, što bi donijelo veliko oslobađanje prigušenih energija u ljudima. HDZ je dosad gušio sve što je s hrvatskom nacionalnom i kršćansko-demokratskom i desničarskom sviješću i orijentacijom pokušavalo nastati i nešto značiti. Ključno bi bilo da vlast bude oteta monopolu HDZ-a i alternativnoga mu SDP-a. Da i dio onih dviju trećina birača koji ih ne biraju napokon ’dođe na svoje’. Ali i da „stožernom strankom“ zavlada ili se iz nje izdvoji autentična starčevićanska grupacija s pravim hrvatskim čelnikom ili čelnicom te okupi čestite, politički pismene i stručne domoljube odasvud. A starčevićanstvo nema samo nacionalističko-suverenističku nego – i te kako nam potrebnu – socijalnu i etičku sastavnicu. I odlučnost i požrtvovnost u radu za opće dobro. Hrvatska bi s krajem Plenkovićeve nužno ušla u neku ’novu eru’. To većina birača nedvojbeno priželjkuje. Preobrazbu!
VEZANO: Zdravko Gavran: Naviješta li otkriveni kaos s otpadom kraj Plenkovićeve ere? (3)
(Kraj)
Izvor: Hrvatsko nebo
