Donald Trump iskoristio je novi intervju za NBC kako bi još jednom poručio europskim čelnicima da se „pozabave ratom u Ukrajini, a ne američkom kampanjom za preuzimanje Grenlanda“, ističući da je taj arktički otok, pod suverenitetom Danske, ključan za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država. Optužio je europske vlade da „blokiraju američke interese“ te ponovio da Washington Grenland „mora imati“, upozoravajući da će, ako to ne učine SAD, priliku iskoristiti Rusija ili Kina.
Prema pisanju portala Politico i nizu europskih medija, pripreme za Svjetski ekonomski forum u Davosu naglo su se promijenile – paneli koji su trebali dominirati temama Ukrajine i globalne ekonomije sada se prepravljaju kako bi se u prvi plan uvrstio upravo Grenland. Diplomati iz EU i NATO-a priznaju da je Trumpova prijetnja uvođenjem novih carina pretvorila Davos iz klasičnog foruma u neku vrstu kriznog stožera, gdje je glavno pitanje više „kako zaustaviti trgovinski rat“ nego „kako pomoći Kijevu“.
„Lako ili teško“: Trump ne isključuje silu
Najintrigantniji dio Trumpova istupa ostale su poruke o tome kako točno namjerava „doći do“ Grenlanda. U ranijim izjavama poručio je da će Sjedinjene Države otok dobiti „lakim putem“ – kroz dogovor s Danskom i eventualne financijske poticaje stanovnicima – ili „teškim putem“, ne ulazeći u detalje.
Na izravno pitanje novinara NBC‑a bi li poduzeo i vojni potez kako bi osigurao američku kontrolu nad otokom, Trump se ograničio na „bez komentara“, ostavljajući otvoren prostor za tumačenja i dodatno dižući temperaturu u Kopenhagenu i Bruxellesu. Danska i ostale pogođene članice NATO-a za sada ponavljaju da „Grenland nije na prodaju“, ali sve češće govore i o potrebi koordiniranog europskog odgovora na američke carine – od žalbi u WTO-u do potencijalnih protumjera prema američkim proizvodima.
Osobni revanš
Trumpov nastup pred NBC kamerama još jednom je ogolio koliko u njegovoj politici nema jasne granice između osobne potrebe za priznanjem i strateških odluka najveće sile svijeta. U pozadini operacije „Grenland“ stoji i stara opsesija – Nobelova nagrada za mir. U nekoliko je navrata poručio da bi, da je svijet „pošten“, već odavno bio laureat, jer je, po vlastitoj ocjeni, učinio više od mnogih koji su nagrađeni. Time spor s Europom i Arktikom podiže i na razinu osobnog revanša: prema njegovu viđenju, europske elite, uključujući i norveški odbor za Nobelovu nagradu, godinama ga ignoriraju i ponižavaju, a sada je došao trenutak da im pokaže tko doista drži poluge moći.
Ista logika prožima i njegov odnos prema Europskoj uniji i NATO‑u. Trump ponavlja staru tezu da je Europa desetljećima „živjela na američki račun“, kako u sigurnosnom, tako i u trgovinskom smislu, te da je uvođenje carina legitiman način da se taj račun naplati. U intervjuu potvrđuje da „sto posto“ namjerava uvesti desetpostotne namete na robu iz niza europskih zemalja, uz otvorenu prijetnju da bi, bez dogovora o Grenlandu, stopa mogla narasti i na 25 posto. U njegovom narativu Amerika više nije „bankomat ni sigurnosni servis bez računa“, nego država koja uvodi cijenu za svaku zaštitu, pa tako i za NATO kišobran.
Bez povratka “s ovog puta”
U kombinaciji s porukama da „nema povratka s ovog puta“ i da su europske vlade te koje se moraju „prilagoditi novoj realnosti“, Trump otvara pitanje dokle seže transatlantsko savezništvo kada američki predsjednik hladno sugerira da će carinama disciplinirati i partnera i protivnika. Za Bruxelles, Pariz i Berlin takav pristup više nije samo eksces u komunikaciji, nego signal mogućeg dugotrajnog preoblikovanja odnosa s Washingtonom – od sigurnosne ovisnosti prema nečemu što sve više nalikuje na otvoreno, interesno nadmetanje.
U praksi, Trumpov intervju za NBC zaokružuje novu fazu sukoba između Washingtona i ključnih europskih partnera: dok ih s jedne strane poziva da „više preuzmu na sebe“ u Ukrajini, s druge im poručuje da se ne miješaju u američke planove na Arktiku – ili će platiti visoku cijenu. Upravo u tom raskoraku – rat u Ukrajini, pritisak na Grenland i carine na europsku robu – danas se lomi pitanje kakav će odnos Europe i SAD-a biti u godinama koje dolaze.
