Toga dana ostali su u okruženju: napadnuti su doslovno s tri strane, dok je četvrta bila tek poluotvorena. U okruženju se našao velik broj hrvatskih branitelja, ali i civila, a mnogi, nažalost, nisu dočekali povratak
Danas, 6. listopada ispred Spomen-obilježja masovne grobnice i spomenika Bijeli križ na Orlovnjaku kod Antunovca obilježena je 35. godišnjica okupacije Orlovnjaka. Program je uključivao polaganje vijenaca, paljenje svijeća i molitvu za poginule i nestale hrvatske branitelje. Vijence su, uz članove obitelji poginulih i nestalih branitelja, položili županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak te potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić. Uz njih su to učinili i predstavnici Općine Antunovac, vojske i policije te udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
Županica Tramišak podsjetila je da je pad Orlovnjaka jedan od najtragičnijih datuma u povijesti Domovinskog rata, osobito za Antunovac i cijeli taj kraj. Toga su dana započele krvave bitke u kojima je poginulo osam hrvatskih branitelja, a 17 ih je ranjeno. Za trojicom se još traga i vode se kao nestali. Zbog te velike tragedije Orlovnjak je mjesto sjećanja koje se obilježava već 35 godina.
Tramišak je naglasila da treba poslati jasnu poruku: oni koji su dali živote i podnijeli najveću žrtvu nikada neće biti zaboravljeni. Zahvalila je hrabrim hrvatskim braniteljima i svima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu na velikoj žrtvi, uz poruku: hvala im i slava im. Njima i njihovim obiteljima izrazila je veliko poštovanje.
Jedan od najtežih dana u povijesti Antunovca
I ministar obrane Ivan Anušić prisjetio se jednog od najtežih dana u povijesti Antunovca. Rekao je da su toga dana ostali u okruženju: napadnuti su doslovno s tri strane, dok je četvrta bila tek poluotvorena. U okruženju se našao velik broj hrvatskih branitelja, ali i civila, a mnogi, nažalost, nisu dočekali povratak. Neke su zarobili i odmah ubili, a nekima se nakon zarobljavanja gubi svaki trag. Anušić je poručio da za njima još uvijek tragaju.
Bitka kod Orlovnjaka bila je teška i, nažalost, bila je samo najava težih dana i još krvavijih borbi na području današnje Općine Antunovac. Najprije je 20. studenoga pao Seleš, a 5. prosinca i Antunovac. U obrani Antunovca poginulo je i nestalo 48 hrvatskih branitelja, civila i policajaca.
Anušić je ispričao da se osobno, upravo na mjestu na kojem je danas stajao, na toj cesti, uspio izvući iz okruženja. Tim je putem kroz polje tada raslo kukuruzište, a taj mu je kukuruz, kaže, spasio život, jer bez njega ne zna bi li se izvukao. Po povratku u bazu vidjeli su i shvatili razmjere razaranja i, što je najteže, vlastite gubitke. Zato je, poručio je, taj dan važan: zbog sjećanja, zbog istine i zbog svih koji se nisu vratili. Njihova žrtva, poručio je, ne smije biti zaboravljena.
