Predsjednik Republike Zoran Milanović ponovno je oštro reagirao na poteze Ministarstva obrane, poručivši kako neće dopustiti uključivanje hrvatske vojske u bilo kakvu suradnju s izraelskim oružanim snagama u sklopu mogućeg ugovora o nabavi proturaketnog sustava poznatog kao “Davidova praćka”. U obraćanju novinarima u utorak, Milanović je jasno istaknuo kako “ni jedan hrvatski vojnik” neće sudjelovati u toj suradnji.
Govoreći s prepoznatljivom dozom odlučnosti, predsjednik Milanović je rekao da se nabava takvog sustava ne može odvijati bez izravne uključenosti Glavnog stožera i vojnog zapovjednog sustava, a to, naglasio je, “pod njegovim zapovjedništvom – neće biti dopušteno”. Dodao je kako se radi o ozbiljnom upozorenju Vladi i ministru obrane: “Ako to netko želi raditi, neka to čini civilnim putem, ali to će biti prvi put u povijesti da se vojska zaobiđe u nabavi oružnog sustava.”
Milanović je istaknuo da vojno-tehnička rješenja poput izraelskog sustava “Davidova praćka” nisu jedina opcija za zaštitu hrvatskog zračnog prostora te da bi zabrinjavajuće bilo ulaziti u dogovore s državom koja, kako je podsjetio, istovremeno naoružava Srbiju. “Čak da je zadnji na svijetu, a nije, taj je sustav nadomjestiv,” rekao je, implicirajući da strateške odluke o obrani države ne bi smjele biti donesene isključivo na temelju komercijalnih ponuda.
Istovremeno, predsjednik je otvorio pitanje političke i moralne konzistentnosti: “Izrael, od kojega ministar navodno kupuje obrambeni sustav, aktivno naoružava našeg prvog susjeda kojeg vidimo kao sigurnosni problem. Govorim jasno – o Srbiji.” Milanović je podsjetio da je suradnja Beograda i Tel Aviva na području vojne industrije započela prije godinu dana te da se radi o “izrazito ofenzivnom oružju, višecijevnim bacačima raketa dometa 300 kilometara”.
Savezništvo puno paradoksa
Za predsjednika, taj odnos predstavlja svojevrsnu stratešku kontradikciju: “Isti taj saveznik koji naoružava Srbiju trebao bi nam sada prodati obrambeni sustav i postati partner naše vojske. Teško je razumjeti taj paradoks, a još teže zažmiriti na njega.” Milanović je ujedno pozvao premijera Andreja Plenkovića da otvoreno kaže “zašto se u svom pismu glavnom tajniku NATO-a nije zahvalio i izraelskim partnerima”, sugerirajući da bi transparentnost u vanjskopolitičkom pristupu barem ublažila nesuglasice između Pantovčaka i Banskih dvora.
Istup predsjednika ponovno je istaknuo duboki raskol između dvaju političkih centara vlasti kad je riječ o obrambenim temama. Dok Vlada svoju politiku obrambene modernizacije tumači kroz prizmu članstva u NATO-u i nužnosti praćenja tehnološkog razvoja saveznika, Milanović inzistira na autonomiji Hrvatske vojske i strateškoj distanci prema državama čiji interesi, tvrdi, mogu biti suprotstavljeni nacionalnim.
Otvoreni sukob oko obrambene politike
Milanovićev današnji istup mogao bi dodatno zaoštriti odnose između predsjednika i ministra obrane Ivana Anušića, čiji je resor ušao u pregovore o mogućnosti nabave izraelskog sustava, navodno kroz kontaktne kanale s Tel Avivom. Do sada iz Ministarstva obrane nije bilo službene potvrde o stupnju tih razgovora, ali nije ni demantirano da su postojali preliminarni kontakti.
Ova epizoda, uz ranije sukobe oko vojne pomoći Ukrajini i raspoređivanja hrvatskih časnika u međunarodne misije, pokazuje da razlike između Pantovčaka i Banskih dvora nisu samo protokolarne, već duboko strateške. Milanović se očito pozicionira kao svojevrsni korektiv obrambene politike, podsjećajući da “niti jedan saveznik nije iznad hrvatskih interesa – ni Bruxelles, ni Washington, ni Tel Aviv”.
Ako se ovi pregovori nastave bez suglasja između Vlade i Ureda predsjednika, Hrvatska bi mogla ući u novu fazu institucionalnog zastoja u donošenju obrambenih odluka. A to, u trenutku globalne sigurnosne nesigurnosti, moglo bi biti skuplje od svake “Davidove praćke”.
