Povodom devete obljetnice smrti prof. dr. Tomislava Ivančića, u organizaciji Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) održan je okrugli stol pod naslovom „Osobni, kršćanski i hrvatski identitet u učenju i djelovanju prof. dr. Tomislava Ivančića“.Program je započeo misnim slavljem koje je u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca predvodio biskup u miru, msgr. Antun Škvorčević, a nastavljen je u dvorani „Vijenac“ Nadbiskupskog pastoralnog instituta, uz brojne sudionike iz Hrvatske i inozemstva koji su pratili događaj uživo i putem interneta.
U homiliji msgr. Škvorčević podsjetio je na biblijsku istinu o Bogu koji je „za čovjeka“. Upozorio je da logika suprotstavljanja vodi zatvaranju i porazu te naglasio da se kršćanski put prepoznaje po ljubavi i poniznosti. „Poniznost,“ istaknuo je, „znači staviti Boga na prvo mjesto, a tada sve drugo dolazi na svoje mjesto.“ Prisjetio se i prof. Ivančićeve ustrajnosti u evangelizaciji, kao svjedočanstva Kristove pobjede nad smrću u svakodnevnom životu.
U dijelu programa posvećenom Ivančićevu tekstu „Što to znači biti Hrvat“, istaknuto je kako nacionalni identitet nije stvar izbora ni slučajnosti, nego dar koji čovjek prihvaća i živi s odgovornošću. Zrela ljubav prema vlastitom narodu, rečeno je, ne zatvara čovjeka, nego ga otvara poštovanju drugih.
Molitva, sabranost i „snaga Duha“
Glazbeno-molitveni prilog „Susret sa smislom“, u uglazbljenju Tonija Eterovića, povezao je molitvu s nutarnjim traženjem smisla i božanskog Oca. Eterović je zatim govorio o potrebi svakodnevne sabranosti i tišine kao protuteži ubrzanom vremenu. U drugom dijelu — „Snaga Duha u obrani Domovine“ — naglasak je stavljen na savjest, istinu i slobodu kao temelje moralne zrelosti i društvene odgovornosti.
Prof. dr. Božo Skoko, u izlaganju o kulturi javnog djelovanja, istaknuo je da je identitet mozaik osobnih, obiteljskih i kulturnih sastavnica. Osvrnuo se na potrebu da se o hrvatskom i kršćanskom identitetu govori smireno, argumentirano i s poštovanjem – riječima koje grade, a ne dijele.
Vjera i razum u djelovanju
Don Ante Mate Antunović podijelio je osobno svjedočanstvo o prof. Ivančiću, naglašavajući njegovu sposobnost povezivanja vjere i razuma. Istaknuo je da je Ivančić znao pratiti čovjeka bez nametanja – s dubokom vjerom, ali i intelektualnom jasnoćom.
Lana Poljak Branisavljević osvrnula se na doprinos prof. Ivančića razvoju hagioterapije i proučavanju duhovne dimenzije čovjeka. Naglasila je važnost savjesti i životnog smisla u formiranju identiteta, posebno u vremenu relativizacije vrijednosti. Tihomir Dujmović podsjetio je na Ivančićeva medijska gostovanja i njegovu sposobnost da teške teme tumači s nadom i pogledom prema budućnosti. Ivica Lulić, predsjednik ZMR-a, zaključio je kako se pravi identitet rađa iznutra — kroz obnovu duha i novu evangelizaciju.
Identitet koji se živi
Susret je završio glazbeno-molitvenim segmentom „Gledaj domovinu“ (A. Čale / Lj. Jurkić), uz poruku koja je prožimala cijeli program: identitet nije samo riječ, nego način života. U središtu svih izlaganja stajale su tri misli – savjest kao temelj osobne obnove, istina kao preduvjet slobode i zajedništvo kao put prema odgovornom društvu.
