Dok se o pozdravu „Za dom spremni“ raspravlja gotovo svakodnevno, o zločinima Jugoslavenske narodne armije tijekom Domovinskog rata vlada gotovo potpuna šutnja. Mladen Pavković podsjeća na razaranja, masakre i pljačku hrvatskog naoružanja, te upozorava da se ovim prešućivanjem opasno briše povijesno sjećanje.
U Hrvatskoj se gotovo svakodnevno vode žestoke polemike — najviše oko pokliča „Za dom spremni“. Ekstremna ljevica, kad netko ovo izgovori, odmah u tome vidi povratak fašizmu, odnosno NDH. A kada se u Kumrovcu i drugdje paradira s crvenom zvijezdom petokrakom, slavi propala Jugoslavija i Josip Broz Tito, koji se nalazi na popisima najvećih zločinaca današnjice, o tome se malo govori i piše — kao da je to nešto normalno.
A što je sa uzvikom „Smrt fašizmu – sloboda narodu“? Ovaj je slogan stajao na brojnim dokumentima kojima su nevini Hrvati slani u logore i smrt. O tome se ne želi razgovarati.
Težište se baca na ZDS kako bi se pažnja što više odmaknula od komunističkih i partizanskih parola.
U slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj nijedan član SDP-a, niti itko drugi, nije zatvoren ili ubijen zbog pozdrava „Za dom spremni“. No, nakon završetka Drugog svjetskog rata, još su se godinama zatvarali i ubijali hrvatski nacionalisti koji su pisali, objavljivali i voljeli — Hrvatsku.
Primjeri represije iz prošlosti
Zlatko Tomičić proveo je godine u zatvoru zbog Hrvatskog književnog lista, ali i pjesme „Hrvatska, ljubavi moja“. Nitko za to nije odgovarao.
General Ivan Tolj, jedan od prvih generala Domovinskog rata i antologijski pjesnik, „nije postojao“ sve do 1990. godine.
Agresija JNA i šutnja o zločinima
Vrijedi se osvrnuti na hrvatski obrambeni Domovinski rat i zločine koje su počinili pripadnici zločinačke JNA, a o kojima se uglavnom šuti.
Primjerice, u Vukovaru su se borbe vodile od svibnja 1991., ali je 25. kolovoza grad napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem JNA, uključujući i zrakoplove.
S pravom pitamo: sjećate li se Jugoslavenske narodne armije, njezinih zapovjednika i agresije na Republiku Hrvatsku? Danas se JNA gotovo i ne spominje, kao da nije postojala niti rušila, masakrirala i pljačkala sve što je hrvatsko.
Titovu, odnosno srpsku zločinačku vojsku danas spominju uglavnom bivši partizani, tzv. antifašisti, prilikom svojih obljetnica — i to u pozitivnom kontekstu. To posebno čine oni koji su do kraja Drugog svjetskog rata iz četnika prešli u partizane.
U Hrvatskoj bi svaka komemoracija morala spomenuti JNA i njezine neprocesuirane zločine. Prešućivanje JNA opasnije je od samih zločina jer vodi namjernom zaboravu.
Zar nije čudno što se danas ističe nekoliko generala bivše JNA, dok su oni koji su čin generala stekli tek od 1991. u sjeni? Najznačajniji su zapravo ratni zapovjednici koji su stasali tijekom Domovinskog rata, a ne oni školovani na vojnim, komunističkim i udbaškim akademijama.
Oduzimanje oružja Teritorijalnoj obrani
Još u travnju 1990., kada se pretpostavljalo da će Tuđmanov HDZ pobijediti, JNA je, uz pomoć tadašnjeg SDP-a, hrvatskoj Teritorijalnoj obrani oduzela svo naoružanje za oko 240.000 vojnika. Slovenija je djelomično uspjela spriječiti oduzimanje i zbog toga u rat nije ušla nenaoružana.
Ako je to bilo „po zakonu“, onda su i zločini JNA bili — po zakonu. Mjesec dana prije okupacije Vukovara, bivši udbaš Pavle Gaži izjavio je u Koprivnici: „Pustite JNA, JNA zna što čini!“
JNA – od „neutralnosti“ do otvorene agresije
Na početku rata JNA je pokušala glumiti neutralnost, ali se već tijekom ljeta 1990. otvoreno svrstala uz srpske pobunjenike. Bila je to vojska Srba i Slobodana Miloševića, o kojem se i danas malo govori.
Srpske službene verzije događaja tvrdile su da sukob nije bio međunarodni rat, nego obračun MUP-a, ZNG-a i NZ-a s Teritorijalnom obranom, što je bila čista laž.
JNA je Hrvate razoružala, a zatim ih ubijala oružjem koje su sami kupili za obranu. Oduzeto je:
- 200.000 pušaka i automata,
- oko 1.400 minobacača,
- oko 10.000 ručnih bacača,
- oko 1.000 topova,
- oko 8.000 protuoklopnih sustava,
- stotine tisuća ručnih bombi, mina i eksploziva.
Srbija svoje naoružanje Teritorijalne obrane nije dirala.
Zločin je i to što zbog ove pljačke i početne izdaje Račan i ostali tadašnji politički akteri nikad nisu odgovarali. I dok se i dalje traže i procesuiraju navodni zločini hrvatskih branitelja, o ratnim zločinima JNA i njezinih zapovjednika — šuti se.
