Danas je u Bosanskom Grahovu, na 30. obljetnicu vojnih operacija “Ljeto ’95” i “Oluja”, održan komemorativni skup u čast hrvatskim braniteljima koji su na ovom bojištu položili svoje živote za slobodu i mir naše Domovine.
Autor: Petar Škorić / Izvor: Facebook profil autora
U župnoj crkvi sv. Ilije proroka služena je misa zahvalnica koju je predvodio banjolučki biskup mons. Željko Majić, uz zajedništvo drvarsko-grahovskog župnika don Davora Klečine, župnika iz Srinjina don Tomislava Čubelića te don Mate Drljo.
Ova se komemoracija svake godine održava 13. kolovoza kao trajni podsjetnik na 23 hrvatska branitelja iz 141. brigade HV-a, 6. domobranske pukovnije, 7. gardijske brigade i 126. domobranske pukovnije HV-a, koji su poginuli 13. i 14. kolovoza 1995. godine u bitci kod Bosanskog Grahova. Njihova imena uklesana su u kamen našeg sjećanja, a njihova žrtva zauvijek je u temeljima slobodne Hrvatske.
Tih kolovoških dana, neposredno nakon “Oluje”, vođene su teške borbe za konačno slamanje srpskih snaga na Dinari, Livanjskom polju i području Bosanskog Grahova. U noći 12. kolovoza 1995., elitne postrojbe pod zapovjedništvom Ratka Mladića krenule su u jedini pravi protuudar, s ciljem povratka izgubljenih područja te presijecanja komunikacije Knin – Bosansko Grahovo i ovladavanjem strateški vazne točke “Prijevoj Derala”. Na položajima Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac, tog 13. Kolovoza, odvijali su se žestoki okršaji, često prsa o prsa, u kojima su hrvatski vojnici pokazali nadljudsku hrabrost.
Bez obzira ne sve gubitke, pripadnici 141. brigade su smogli snage da zaustave napredovanje neprijatelja i da zajedno s interventnim snagama 3. bojne 7. gbr i uz pomoć dva tenka i borbenom skupinom 6 dp, tenkovskim vodom 113. pbr., 14. kolovoza povrate izgubljene položaje i odbace neprijatelja prema Drvaru. Cijena slobode bila je visoka, 23 poginula, 1 nestali i više od 50 ranjenih pripadnika Hrvatskih snaga.
Naša je sveta obveza čuvati uspomenu na njihove živote i žrtvu, jer u njihovoj krvi i patnji ispisana je sloboda koju danas živimo.
Neka im je vječna slava i hvala, a svim živim braniteljima neizmjerna zahvalnost!
Na komemoraciji su, uz rodbinu, suborce i prijatelje poginulih, sudjelovali i članovi Udruga obitelji poginulih hrvatskih branitelja iz Kaštela i Splita, te predstavnici ratnih postrojbi: 4. gardijske brigade, 7. gardijske brigade, 141. brigade, 81. gardijske bojne, 126. domobranske pukovnije, 113. brigade i 6. domobranske pukovnije.
Počast su im odali i saborski zastupnik i gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, državni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Darko Nekić, ministar branitelja Zapadnohercegovačke županije Mladen Begić i hrvatski konzul Tomislav Vrdoljak, zamjenik župana Splitsko-dalmatinske županije Stipe Čogelja, Dragan Konta, izaslanik u Federalnom domu naroda, Zvonimir Pavić, predsjednik Kluba vijećnika HDZ-a Livno, predstavnik Kaštela Grgica Benutić, izaslanstva MUP-a Hercegbosanske županije, te brojni predstavnici drugih udruga iz Domovinskog rata.
Nakon polaganja vijenaca i svijeća ispred spomen-obilježja Grahovski žrtvoslov, nazočnima se obratio Slavko Galiot u ime Udruge don Juraj Gospodnetić, organizatora današnjeg obilježavanja. U emotivnom obraćanju osvrnuo se na prošlost ovih prostora, stradanja Grahovljana u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu, te na hrvatske branitelje koji su položili živote za slobodu.
Posebno valja istaknuti domaćine, Udrugu don Juraj Gospodnetić, pokretače gotovo svih aktivnosti u Grahovu, koji s velikom predanošću čuvaju uspomenu na svoje poginule i promiču istinu o Domovinskom ratu.
Kronologija događanja
Najžešći napadi usmjereni su na položaje Biljeg, Cigelj, Vidovića glava i Begovac na cesti Drvar–Bosansko Grahovo. Pripadnici 141. brigade hrabro su odolijevali, a u izravnom okršaju prsa o prsa na Vidovića glavi poginuli su Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica. Ostatak branitelja, nakon neravnopravne borbe, povukao se prema Grahovu s ranjenicima.
Prilikom pokušaja pružanja pomoći na položajima Cigelj i Biljeg, pripadnici brigade naišli su na neprijateljsku diverzantsku grupu. Tada su poginuli zapovjednik satnije Stipe Marčić – Štef, vojnici Denis Baleta i Dragan Kikić, a više vojnika je ranjeno. Jedan od preživjelih suboraca, Oleg Ujević, uspio je izvući se, dovesti pojačanje i ponovno ući u borbu, gdje junački pogiba.
U poslijepodnevnim satima 13. kolovoza, ojačane snage 2. bojne 141. brigade krenule su u protunapad na Vidovića glavu, ali su srpske snage odbile napad, nanijevši nam teške gubitke. Poginuli su zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac, te vojnici Sead Jasenčić i Slaven Ujević, dok su u borbama na drugim dijelovima bojišta živote izgubili Ante Merćep i Ante Domazet, a od zadobivenih rana preminuo je Zoran Karanović.
Istodobno, kod Cigelja poginuli su pripadnici 6. domobranske pukovnije Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina, dok se sudbina Drage Ilovića do danas vodi kao nestalog.
Unatoč gubicima, pripadnici 141. brigade, uz pomoć interventnih snaga 3. bojne 7. gardijske brigade te tenkovskog voda 113. pješačke brigade 14. kolovoza vratili su izgubljene položaje. U toj su akciji poginuli pripadnici 7. gardijske brigade Romano Ribić i Stjepan Križanec.
Dan kasnije, 15. kolovoza, snage Hrvatske vojske, zajedno s 126. domobranskom pukovnijom i 4. gardijskom brigadom, nastavile su napadna djelovanja i odbacile neprijatelja do pred Drvar. Cijena slobode bila je visoka – 23 poginula, jedan nestali i više od 50 ranjenih pripadnika HV-a.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna neka im svijetli. Počivali u miru Božjem.
