Prigodom obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oluja“ prisjetimo se riječi prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, izrečenih u Kninu 26. kolovoza 1995. godine, koje i danas ostaju snažan podsjetnik na cijenu hrvatske slobode i domovine. Nekada nisu smjela biti spominjana imena generala Gotovine i Markača, a njihovi su pristaše bile izložene represiji. To vrijeme, također, ne smijemo zaboraviti.
Prigodom ovih obljetnica – da se prisjetimo – nekada se nisu smjela spomenuti ni imena hrvatskih generala Gotovine i Markača, a oni koji su nosili njihove fotografije i majice (kao primjerice Klemmovi specijalci) imali su gadnih problema.To nismo i nećemo zaboraviti.
Gdje su sada i što rade oni koji su bili zaduženi da se imena ove dvojice časnih generala zauvijek maknu iz hrvatske povijesti? Što radi i čeme se bavi Vladimir Šeks koji je javno i s ponosom govorio da Gotovinu treba: „locirati, uhititi i izručiti“!?
Inače, Srbi ne odustaju ni od optužnice u svezi hrvatskih ratnih pilota, na čelu s Junakom Domovinskog rata Danijelom Borovićem, koje optužuju da su 7. i 8. kolovoza 1995., hrvatskim zrakoplovima, navodno raketirali srpske izbjeglice na Petrovačkoj cesti kod Bosanskog Petrovca.
Međutim, važno je povodom još jedne obljetnice „Oluje“ podsjetiti se na riječi prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja RH dr. Franje Tuđmana, koje je izrekao nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja95, kada je stigao „Vlakom slobode“ u Knin (26. kolovoza 1995.) te pred brojnim mnoštvom održao povijesni govor, u kojem je rekao da završetak Oluje možemo nazvati i Danom završetka hrvatskog povijesnog križa.
„U Kninu su stvarali svoju srpsku državu da je ujedine s onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. U Kninu su govorili da imaju tri srpska mora, spremali su se za dugotrajno ratovanje, izdavali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva-tri dana. Nisu imali vremena da pokupe ni svoje bezvrijedne novce, niti devize niti prljave gaće,“ kazao je Tuđman.
Zatim je podsjetio kako je taj pothvat mnogo i koštao, oko milijardu kuna, ali da smo uspjeli zarobiti iznimno mnogo naoružanja.
„Nisu samo bježali, pokušali su pružiti otpor, i njih je poginulo više negoli tri puta naših ljudi. Ali to je znak da ćemo znati cijeniti to što smo izvojevali i pod cijenu hrvatske krvi i nikom više nikada nećemo dopustiti da nam ugrozi ovu našu slobodu, ovu našu demokraciju, ovu našu lijepu hrvatsku zemlju u kojoj mora biti mjesta, ne samo za sve hrvatske ljude, nego u kojoj moraju naći svoje mjesto i svi oni izgnani Hrvati iz Hrvatske koje sam u Gospiću pozvao da se vraćaju. A, razumije se, od plodnih Kotara pa do svih ovih krajeva koje smo oslobodili ima mjesta za sve naše ljude i slavit će naš narod tu svoju slobodu i izgradit će tu svoju Hrvatsku za koju je palo od Zvonimirovih vremena pa do danas premnogo hrvatskih ljudi, za koju je prepatilo premnogo hrvatskih sinova i u tamnicama i Venecije i Beča i Pešte i Beograda.“
Tuđman se posebno osvrnuo i na hrvatske povjesničare, odnosno dao im je zadatak da objasne kako je to taj Knin postao jazbina četničkog antihrvatstva?
Stoga se i danas treba vraćati prvom hrvatskom predsjedniku, do korijena uništiti detuđmanizaciju i one koji su je i koji je podržavaju, ne zaboraviti njegovu iznimnu ulogu u stvaranju hrvatske Domovine, a ne ga marginalizirati i prešućivati, ili što je još gore svrstavati ga „uz bok“ Josipa Broza Tita, koji se borio i stvarao Jugoslaviju, a Tuđman – Hrvatsku. Srbi u Beogradu mogu vikati i „žderati“ se koliko hoće, govoriti da je Oluja bila zločinačka akcija i tome slično. Istina je bila i jeste na našoj, hrvatskoj strani.
A, koliko su Srbi bili uvjereni u pobjedu, najbolje se vidjelo i po tome što nisu željeli prihvatiti mirovni sporazum, već jednostavno pripojiti dio Hrvatske – Srbiji. Kad je 5. kolovoza 1995. krenula Oluja, kad su se začuli prvi topovi, iz Knina su bježali, kako je rekao i balkanski krvnik Slobodan Milošević,- kao zečevi.
Vrijeme je da nam i Srbi objasne, što je upitao i Tuđman, što je to bilo povijesno da je Knin bio takav antihrvatski užas koji ih je doveo do toga da i 1990. započnu borbu protiv samostalne i demokratske hrvatske države, a koja borba ih je i dovela do toga da neslavno „nestanu“ iz Knina i iz ovih krajeva?
