U Europskom parlamentu nedavno se glasovalo o rezoluciji kojom se osuđuju zločini komunističkih režima, čime se još jednom potvrdila europska opredijeljenost za jasno distanciranje od svih oblika totalitarizma. Ovakve rezolucije redovito izazivaju snažne reakcije i podjele među hrvatskim političarima, osobito kada je riječ o odnosu prema komunističkoj prošlosti.
Tim povodom, bivši HDZ-ov saborski zastupnik Petar Škorić oglasio se na svom Facebook profilu, gdje je oštro kritizirao postupak zastupnika iz redova Možemo i SDP-a. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“𝐙𝐚𝐬̌𝐭𝐨 𝐣𝐞 𝐌𝐨𝐳̌𝐞𝐦𝐨𝐯𝐚𝐜 𝐆𝐨𝐫𝐝𝐚𝐧 𝐁𝐨𝐬𝐚𝐧𝐚𝐜 𝐩𝐨𝐛𝐣𝐞𝐠𝐚𝐨 𝐬 𝐠𝐥𝐚𝐬𝐨𝐯𝐚𝐧𝐣𝐚 𝐨 𝐨𝐬𝐮𝐝𝐢 𝐤𝐨𝐦𝐮𝐧𝐢𝐬𝐭𝐢𝐜̌𝐤𝐢𝐡 𝐳𝐥𝐨𝐜̌𝐢𝐧𝐚 𝐢 𝐭𝐫𝐞𝐛𝐚 𝐥𝐢 𝐭𝐨 𝐣𝐨𝐬̌ 𝐤𝐨𝐠𝐚 𝐜̌𝐮𝐝𝐢𝐭𝐢?
Za njega i slične iz Možemo i SDP-a, Titov režim nije zločin, nego uzor. U Europskom parlamentu, gdje se jasno i odlučno osuđuju svi totalitarizmi, i nacistički i komunistički, Bosanac bježi iz dvorane i brani jugoslavenske mitove, umjesto da stane uz civilizirane europske vrijednosti.
Podsjetimo se, raspadom totalitarne Jugoslavije i dolaskom demokracije, 1990-ih su komunisti, pod drugim imenima, pobijedili na izborima u svim republikama bivše Jugoslavije. U svim, osim u Hrvatskoj i BiH. Zašto? Jer su hrvatski komunisti bili najgori prema vlastitom narodu, sluganski nastrojeni prema Beogradu i bez trunke nacionalne svijesti.
Nažalost, ni danas nisu ništa bolji. I dalje su najveći protivnici katoličke vjere, hrvatske državnosti i svake istine koja razotkriva zločine njihovih ideoloških predaka.
Za njih su: vjernici opasnost, UDBA domoljublje, Crkva neprijatelj, Bleiburg i Goli otok, tabu teme.
Ne žele osuditi Goli otok. Ne priznaju masovne likvidacije bez suda. Ne priznaju žrtve Bleiburga i Križnog puta. Ali, zato viču o “revizionizmu” čim se spomene crvena zvijezda kao simbol zločina. Po toj logici, osuditi zločine komunizma znači biti “neofašist”, a njihovo “antifašističko” licemjerje znači štititi sve što je ikada bilo protiv Hrvatske.
Partiji su vjera i nacija oduvijek bili najveći neprijatelji. Zato su ih zatirali za vrijeme Jugoslavije, jer su znali da su vjera i nacija najsnažniji temelji identiteta, otpora i zajedništva jednog naroda. I to im smeta i danas.
Zato su izgubili 1990. godine. I zato su cetiri puta zaredom izgubili parlamentarne izbore i gubit će uvijek kad narod bira slobodu. Jer Hrvatska nije nastala na lažima partije, nego na istini, vjeri i žrtvi hrvatskog naroda.
