O vatrogascima se čuje jedino kada su na djelu, u akciji. Tijekom godine, nažalost, ne poklanja im se pažnja koju zaslužuju.
Evo, još nije počela prava turistička sezona na Jadranu, a oni su u centru pažnje – od njih se očekuju čuda prigodom gašenja požara i spašavanja. Međutim, uvijek bi trebali i morali znati da je riječ o simbolima hrabrosti, požrtvovnosti i nesebičnosti, tim prije što ti junaci svakodnevno stavljaju svoje živote na kocku.
Nema dana, a da mediji ne javljaju o novim požarima diljem Jadranske obale. Dosad ih je samo ove godine bilo relativno puno, a gdje je još kraj ljeta. U isto vrijeme gori na dva, tri pa i desetak mjesta. Vatrogasci, kanaderi i helikopteri jedva izlaze na kraj s ovim nesrećama, u kojima je ipak najvažnija vijest da – nema mrtvih. Barem za sada. Svi se trude, uz vatrogasce, da bude što manja šteta, koja je inače već sada ogromna.
Dobro je da se u akcije spašavanja, na svoj način, uključuju i ministri, od policije, vojske, pa do premijera… Vjerujemo da sama njihova nazočnost na mjestima koja gore ulijeva povjerenje. No, što se toga tiče, svake godine manje-više ista priča. Požari na Jadranu gutaju sve pred sobom. Ove godine čak su se kao nikad približili i nekim većim mjestima… U pomoć stižu i vatrogasci iz cijele države.
Ovi nezaobilazni požari po Jadranu dobrim dijelom, nažalost, nisu i ne mogu biti slučajni, ili nastati samo uslijed vrućina i neopreznosti. Poglavito se ne mogu pojaviti „desetak“ u istom danu ili noći! A pojavljuju se. Netko ih (svake godine) podmeće. Istina, uhiti se i neki piroman i na tome se ova priča uglavnom završi. Međutim, stječe se dojam da to ipak nije samo tako. Protiv Hrvatske, kako se čini, i na ovaj se način vodi – specijalni rat! To se možebitno tako ne može javno reći, jer ipak su nam važni turisti, ali dosta je toga!
Terorizam je na djelu!
Hrvatska država, ako želi uhititi „piromane-teroriste“, mora raspisati nagrade. Uz to, ti piromani trebaju biti drastično kažnjeni, što dosad nije bio slučaj. Vatrogascima treba znatno povećati plaće i dnevnice, a i opskrbiti ih najsuvremenijom opremom. Ne može netko dva dana i dvije noći gasiti, a onda (za nagradu!) tri sata odspavati pod vatrogasnim vozilom, ili pak čitav dan biti na vodi i – sendviču! To što se tijekom sezone učestalih požara priča da su oni heroji, to se manje-više dolaskom jeseni i smanjenjem broja požara brzo zaboravlja.
Ako se nastavi s tim i takvim požarima, što će ostati od obale Jadranskog mora za pet ili deset godina?
Dakle, da ne okolišamo, vatrogasci su ikone hrabrosti i odlučnosti, dok njihov poziv budi divljenje i poštovanje, pa se tako prema tim ljudima i njihovim zapovjednicima treba i mora odnositi tijekom cijele godine, a ne ih hvaliti samo kad nam trebaju!
