Dragovoljac Domovinskog rata, general Hrvatske vojske i dugogodišnji načelnik Uprave Vojne policije Mate Laušić preminuo je u 76. godini života.
Sa žaljenjem i tugom primili smo vijest o smrti generala Mate Laušića, dragovoljca Domovinskog rata čiju je bogatu vojnopolicijsku karijeru obilježila uspostava, razvoj i unaprijeđenje sigurnosnog sustava u presudnim trenucima stvaranja neovisne Hrvatske, stoji u priopćenju Ministarstva hrvatskih branitelja.
General-pukovnik Mate Laušić rođen je u Sisku 8. lipnja 1949., školovao se u Zagrebu, gdje je diplomirao na Višoj školi za unutarnje poslove te potom i na Fakultetu kriminalističkih znanosti.
U svojoj bogatoj policijskoj i vojnoj karijeri radio je u Ministarstvu unutarnjih poslova i u Ministarstvu obrane, gdje je bio dugogodišnji načelnik Uprave Vojne policije, za čiji je ustroj i razvoj posebno zaslužan.
Tijekom ratne 1991. godine bio je šef osiguranja prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, što je posebno obilježilo njegovo sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao i cijelu vojnopolicijsku karijeru.
Umirovljen je 30. prosinca 2002. godine u činu general-pukovnika, a za svoju uzornu i časnu službu odlikovan je nizom odlikovanja te medaljama Bljesak i Oluja.
I nakon umirovljenja nastavio je aktivno pridonositi razvoju i jačanju sigurnosnog sustava, bilo savjetovanjem i pružanjem usluga iz tog područja ili kao suautor knjiga na tu temu, a urednik je i knjige Vojna policija u Domovinskom ratu (1998.).
U ime potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda te svih djelatnika Ministarstva hrvatskih branitelja, obitelji i prijateljima generala Laušića izražavamo najdublju sućut.
I Vesna Škare Ožbolt oprostila se od Mate Laušića
Vesna Škare Ožbolt prisjetila se zajedničkog rada za predsjednika dr. Franju Tuđmanu u kojem su se svakodnevno susretali.
“General Mate Laušić. Čovjek čvrste riječi i tihe prisutnosti. S tugom, ali i ponosom, opraštam se od generala Mate Laušića — čovjeka koji je tiho, ali neizbrisivo, obilježio ključne trenutke hrvatske povijesti. Zajedno smo radili u Uredu Predsjednika Republike, ja kao savjetnica predsjednika za odnose s javnošću, a on kao šef predsjednikovog osiguranja i to u razdoblju kada su se svakodnevno donosile odluke koje su značile život, obranu i budućnost naše države,” napisala je Škare Ožbolt i dodala:
Mate nije govorio mnogo, ali kad bi progovorio – svi su slušali. Njegova riječ bila je odmjerena, sigurna, i uvijek vođena isključivo odgovornošću prema Predsjedniku Tuđmana. Njegova lojalnost nije bila slijepa, već promišljena i principijelna, Ali, neupitna. U najtežim trenucima, kad su emocije zavladati, on je bio glas razuma.
Sjećam se Vukovara,pred kraj ljeta 1991. godine. Predsjednik Tuđman je želio ući u grad pod opsadom – pokazati narodu da nije sam. Mate je tada, kao šef osiguranja, hladne glave rekao: “Predsjedniče, vi ste simbol ove države. Ako izgubim Vas, izgubit ćemo i ono što stvaramo.” Bio je to rijedak trenutak kad je tišina govorila više od bilo koje naredbe. Tuđman je poslušao.
Samo nekoliko tjedana kasnije kod Hrvatske Kostajnice, opet ista odlučnost. Predsjednik je, unatoč granatiranju, ušao u opkoljeno mjesto. I kad su mine bile uz cestu, a snajperisti u šumama, Mate je bio miran – ne zbog odsustva straha, nego zbog osjećaja dužnosti. “Ako on ide, ja idem prvi,” znao je reći.
Bila sam svjedok tih trenutaka. Mate nije tražio priznanja, niti je išao za titulama. Za njega su sigurnost, lojalnost i čast bili prirodni inenametljivi – kao i on sam.
Otiišao je general tiho. Nenametljivo. Mate, neka ti je laka Hrvatska zemlja. Tvoje ime ostat će upisano u pričama, sjećanjima- u slavnim danima hrvatske povijesti.”
