Među 401. migrantom koje je Njemačka zrakoplovima, prema Uredbi Dublin III, deportirala u Hrvatsku nalaze se i ljudi koji su došli direktno iz njemačkih istražnih zatvora pod sumnjom ekstremističkih djelovanja.
Osim onih koje je njemačka policija u zrakoplov za Hrvatsku dovela direktno iz istražnih zatvora gdje su bili pod sumnjom ekstremističkog djelovanja, u Hrvatsku su vraćeni i ljudi pravomoćno osuđeni za kriminalna djela. Postavlja se pitanje gdje se ti migranti trenutačno nalaze.
Slijedom onog što je izjavio ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, kako se migranti iskrcavaju iz zrakoplova i dobivaju adresu hotela Porin, za zaključiti je da ti ljudi slobodno šetaju po Zagrebu ili možda i diljem Hrvatske. Znaju li oni koji dogovaraju prihvat zrakoplova s migrantima iz Njemačke tko je u njima? I zašto nema kontrole nad tim ljudima koji su Nijemcima nepoželjni?
Kako je novinar Deutsche Wellea Srećko Matić rekao na N1 televiziji u Novom danu kod Domagoja Novokmeta, Njemačka redovito izvještava svoje građane o migrantima – koliko ih se nalazi u Njemačkoj, gdje su, koliko ih planira vratiti i koliko ih je uspjela vratiti. Za razliku od njemačke Vlade, u Hrvatskoj se bura oko migranata digne tek kada izađe novinarski članak koji zabrine građane i da materijala oporbi ili trenutačno predsjedničkim kandidatima. Upravo to je bio razlog za nedavno održanu konferenciju za medije ministra Božinovića koji je obećao da Hrvatska neće biti hot spot.
No, kako navodi novinar Matić u njemačkoj, svima dostupnoj, dokumentaciji crno na bijelo stoji kako Njemačka u Hrvatsku planira deportirati 16.000 migranata. Hoće li hrvatske vlasti opet u tajnosti pristati primiti ovu količinu migranta? I prima li Hrvatska i iz drugih zemalja migrante koje je prema Uredbi Dublin III dužna primiti?
Puno je tu neodgovorenih pitanja, no činjenica je da je Hrvatska u slučaju “migranti” kao zemlja koja ih je prva evidentirala, najgore prošla. Kako navodi Matić: “Hrvatska je trenutačno od svih zemalja uključenih u taj Dublin zemlja s najvećim brojem ljudi koje bi Nijemci htjeli vratiti u druge članice EU-a, Hrvatska na broju jedan, a Italija je broj dva.”
Iako Hrvati šute, rijetko izlaze na ulice prosvjedovati i uglavnom brinu svoje brige, sve glasnije izražavaju svoje negodovanje zbog migranata, ali i zbog stranih radnika iz trećih zemalja. Naime, prema nedavno provedenim anketama Hrvati su jasno izrazili svoj stav da im nisu prihvatljivi. Od stranih radnika neprihvatljiviji su samo migranti koji bi, ako hrvatske vlasti prihvate zahtjeve Njemačke, mogli preplaviti Hrvatsku i učiniti je zemljom nesigurnom za život.
