Za manjak samopouzdanja najčešće okrivimo roditelje koji nas nisu hvalili ili nam nisu pokazali dovoljno ljubavi. No, samopouzdanje se radom na sebi može steći.
U većini slučajeva istina je kako ljude koji nemaju dovoljno samopouzdanja roditelji nisu znali pohvaliti, pokazati im ljubav i koliko im je važno što su takvi kakvi jesu. No, gubitak samopouzdanja ne događa se uvijek zbog roditelja, samopouzdanje se često gubi zbog podsmjeha prijatelja u školi, zbog neke nesmotrene opaske profesora, zbog kojeg kilograma viška u djetinjstvu, zbog razvoda roditelja…
Ono što ipak treba znati je da se na samopouzdanju može poraditi, a za rad na sebi nikada nije kasno.
Otkud krenuti?
Od početka. Prepoznajte ono što vas čini nesigurnima, što vas koči u komunikaciji, zbog čega se osjećate neugodno ili posramljeno. Kada napravite prvi korak i osvijestite problem, već ste krenuli u rad na sebi i svom samopouzdanju.
A kako ste prepoznali ono što vas muči, tako prepoznajte i svoje dobre strane. Svatko, pa čak i ljudi koji nam izgledaju puni samopouzdanja, imaju svoje dobre i loše strane. Upravo stoga, stavite na papir što radite dobro, za što ste talentirani, u čemu ste dobri i što vas veseli.
U procesu rada na sebi i jačanju samopouzdanja, treba biti i realan. Upravo stoga, ma koliko željeli da smo talentirani za nešto, ako smo u tome prosječni treba si priznati. Ovo je posebno važno kako ne bi od sebe očekivali previše i ostali razočarni, jer netko drugi to radi bolje.
Prihvatiti sebe
Samopouzdani ljudi svjesni su sebe, svojih vrijednosti, ali i svojih nedostataka, te prihvaćaju sebe upravo takvima kakvi jesu. O sebi nikada ne misle i ne govore negativno, ne sumnjaju da mogu postići uspjeh u onome za što su talentirani, pa čak ako je to i prosječno.
Shvaćajući i prihvaćajući da je svatko od nas jedinstvena osoba, različita od drugih, puno je lakše prihvatiti sebe upravo onakvog kakav jesi. Prihvaćajući svoje mane ne znači da ne možemo poraditi na njima i mijenjati ih, mijenjati sebe, a time i svoju budućnost. A za to baš nikada nije kasno.
Mijenjajte način razmišljanja
Često i sami kažemo, sve je u glavi. I upravo to je točno. Naime, na svoj život možete gledati kao promašen, a možete se i osvrnuti na uspjehe i shvatiti da kako ono što mislite baš i nije tako. Ako krenete od sasvim malih uspjeha dospjeti ćete i do onih velikih, za koje možda i niste, u nedostatku samopouzdanja, znali da spadaju tu.
Ako ste, primjerice doživjeli razvod braka, ako vas je partner prevario možete se vrtjeti u krug godinama i u nedostatku samopouzdanja nabrajati što to vama nedostaje ili pogledati na to kao na iskustvo koje ste stekli i iz njega uspjeli izaći. Možda ćete biti uvjereni kako zapravo niste izašli kao pobjednik/pobjednica, ali ako ste još tu, radite, živite, funkcionirate… pobjednik/pobjednica ste. Ako ste u braku dobili i djecu, shvatite kako ste upravo iz tog braka dobili ono najdragocjenije.
Zlostavljane osobe često prožive život sažalijevajući se i ostajući žrtve cijeli život, a dovoljno je da okrenu način razmišljanja i zlostavljanje koje su prošle pretvore u svoj uspjeh. Rečenica “ako sam to prošao/prošla ništa me u životu više ne može slomiti, jer proći takva iskustva i ostati na nogama, veliki je uspjeh,” potpuno je drugačije od rečenice “jadna/jadna ja što sam prošao/prošla.” Dva različita načina razmišljanja stvoriti će i dvije različite emocije, jer način razmišljanja za sobom uvijek izvlači emociju.
A pozitivna emocija donosi i pozitivno razmišljanje o sebi koje na kraju rezultira i time da zavolimo sebe i to baš takve kakvi jesmo. Onog trenutka kada se razvije ljubav i poštovanje prema sebi, razvili smo i samopouzdanje, a to će onda osjetiti svi oko nas.
