Pitanje razlike između vjere i religije, koja vode i do onog najvažnijeg – obraćenja, pitanja su koja često ostanu bez odgovora
Papa Benedikt XVI, još kao kardinal Joseph Ratzinger pristao je na intervju s novinarom Peterom Seewaldom, koji se pretvorio u knjigu Bog i svijet, a u kojem je jedna od tema bila upravo vjera. Pitanje o vjeri uvijek je aktualno, pogotovo stoga jer mnogi još uvijek ne razlikuju vjeru i religiju, a pitanje religije uvijek je i pitanje “dobrih” i “loših” religija.
Upravo o tome papa Benedikt XVI u navedenom intervjuu kaže:
“Zanimljivo je da je pojam tradicije u velikoj mjeri zasjenio pojmove religije i vjeroispovijesti, a time i pojam istine. Na pojedine religije gleda se kao na tradicije. Za njih se kažu da su “časne”, “lijepe”, a onaj tko se nalazi u kojoj tradiciji treba je poštovati kao što i drugi treba poštovati svoju, a svi se moraju međusobno poštovati. Ali, ako imamo samo tradicije, onda, naravno, dolazi do gubitka istine. A jednom ćemo se pitati čemu još uopće tradicija. I onda je pobuna protiv tradicije opravdana.
Često se sjetim Tertulijana koji je jednom kazao: Krist nije rekao: ja sam običaj, nego je rekao: ja sam istina. Krist ne sankcionira jednostavno običaj. Naprotiv, on nas upravo izvodi iz običaja. On želi promjenu, zahtjeva od nas da tragamo za istinom, za onim što će nas uvesti u stvarnost Stvoritelja, Otkupitelja, našeg vlastitog bitka. Utoliko moramo na oprez sa zahtjevom za istinom gledati kao na veliku obvezu, ali moramo imati i hrabrosti ne izgubiti istinu, tragati za njom i prihvatiti je ponizno i zahvalno ondje gdje nam se daruje.”
Što je vjera? Je li ukorijenjena u čovjeku ili je dar?
Na to pitanje papa Benedikt XVI u intervjuu Peteru Seewaldu kaže:
“Koliko poznajemo povijest čovječanstva po iskopinama, sve do prapovijesti, možemo tvrditi da je uvijek postojala ideja Boga. Marsisti su proricali kraj religije. Govorili su kako s prestankom potlačivanja više nikom neće biti potreban lijek zvani Bog. No, i oni su morali spoznati da religija nikad neće nestati, jer se ona doista nalazi u samom čovjeku.“
“Vjera nikad nije jednostavno prisutna na način da bih u jednom određenom trenutku mogao reći: Imam je, drugi je nemaju. Ona je nešto živo, nešto što uključuje cijelog čovjeka – razum, volju, osjećaje – u svim njgovim dimenzijama. Ona se tijekom života može sve dublje ukorijeniti tako da se moj život sve više poistovjećuje, ali unatoč tome ona nikada ne može postati moj posjed. Čovjek uvijek zadržava mogućnost da popusti tim drugim težnjama i da padne.
Vjera uvijek ostaje put. Dok živimo, neprestano smo na putu, i zbog toga je vjera uvijek ugrožena i izložena pritiscima. Vjera može sazrijevati samo tako što će na svim stupnjevima života iznova podnositi potiskivanje i snagu nevjerovanja, izdržati i ponovno se oporaviti u jednom novom vremenu“
