Proveli su u prosjeku 250 dana pakla u srpskim logorima
Prije točno 34 godine, na ničijoj zemlji između Nemetina i Sarvaša, dogodilo se nešto što su mnogi nazvali čudom. Tog 14. kolovoza 1992. godine, 714 hrvatskih branitelja i civila nakon prosječno 250 dana pakla u srpskim logorima konačno je ugledalo slobodu.
Danas se taj datum obilježava kao Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora – Dan logoraša.
Dan ponovnog rođenja
Razmjena je trajala cijeli dan. S jedne strane ceste hrvatski, s druge srpski zarobljenici. Princip je bio jednostavan – “svi za sve”. Točno 573 branitelja i 89 civila razmijenjeno je za zarobljene srpske vojnike. Većina puštenih bili su branitelji Vukovara, zatočeni u logorima Stajićevo, Begejci i Niš.
Preživjeli taj dan opisuju kao “dan ponovnog rođenja”. Nakon gotovo devet mjeseci mučenja, izgladnjivanja i ponižavanja, konačno su se vratili kući.
480 logora, 30.000 zatočenih
Prema Završnom izvješću Komisije Ujedinjenih naroda iz 1995. godine, pod srbijanskim nadzorom osnovano je oko 480 logora na području Hrvatske, Srbije, Crne Gore i BiH. Od toga je 300 logora potvrđeno neutralnim izvorima.
U Hrvatskoj je bilo 80 do 100 logora, od kojih je 30 do 50 potvrđeno. Prema podacima Vlade RH, u logorima je ubijeno najmanje 300 ljudi, a tisuće su mučene i zlostavljane. Prema nekim izvorima, kroz logore je prošlo preko 30.000 ljudi, uključujući 3000 žena i 500 djece.
Najpoznatiji logori bili su Stajićevo, Begejci, Niš, Sremska Mitrovica, Manjača, Ovčara, Negoslavci, Velepromet i Beograd.
Dan se službeno obilježava na inicijativu Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora. Komemoracije se održavaju kod spomenika “Vrata slobode” u Nemetinu, u Vukovaru te u drugim gradovima diljem Hrvatske.
Dan se obilježava na spomendan sv. Maksimilijana Kolbea, poljskog franjevca koji je stradao u nacističkom logoru Auschwitz 1941. godine.
