U Pakracu, jednom od gradova Junaka hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, i ove godine, prvih dana ožujka, nizom prigodnih manifestacija, pod pokroviteljstvom Vlade RH, obilježava se početak Domovinskog rata.
Tu se 01 – 02. ožujka 1991.dogodio prvi oružani sukob hrvatskih regularnih snaga s pobunjenim Srbima, koji su tada zauzeli i razoružali Policijsku postaju Pakrac.
Sudjelujući u 34. obljetnici ovih događanja, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved tom je prigodom uručio braniteljske zahvalnice postrojbama za izniman doprinos u akciji oslobođenja Pakraca, kao trajni znak zahvalnosti za obranu suvereniteta Republike Hrvatske.
Ministar branitelja tom je prigodom uz ostalo rekao: „Danas se prisjećamo trenutaka kada je započela brutalna velikosrpska agresija na Hrvatsku. Tada je velikosrpska politika angažirala i uključila sve one potencijale koji su dugo pripremani za agresiju nad Republikom Hrvatskom. Zahvaljujući sposobnosti hrvatske policije, hrabrosti naših branitelja i mudrom vodstvu prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana, ciljevi koje je agresor želio ostvariti nisu se dogodili. Pakrac je simbol otpora i pobjede!“
Međutim, i ovom prigodom valja se podsjetiti i na dva ratna zločinca –Veljka Džakulu (inače, „miljenika“ bivšeg žalosnog predsjednika RH Ive Josipovića) i potpukovnika zloglasne JNA Stevana Harambašića.
U svojoj knjizi „Moja sjećanja“ (str. 240-241) bivši ratni zapovjednik pakračke policije uz ostalo piše i o tome što se dogodilo s ova dva četnika, koji su poput mnogih agresorskih vojnika na žalost prošli bez ikakve kazne.
Džakula je bio jedan od prvaka srpske paradržave u Hrvatskoj. U vrijeme najžešćeg rata postaje potpredsjednik vlade i ministar privrede Republike Srpske Krajine. Tijekom i nakon Vojno redarstvene operacije Bljesak nastupio je kao glavni pregovarač poražene srpske strane u zapadnoj Slavoniji, a hrvatskim se vlastima predao 4. svibnja 1995. zajedno s komandantom 51. pješačke brigade SVK Stevanom Harambašićem i okruženim srpskim snagama na pakračkom području.
Međutim, umjesto da se „pokrije preko ušiju“, Džakula i dalje u nizu medijskih istupa iznosi teške optužbe o djelovanju hrvatskih snaga tijekom Bljeska, kao i namjerama hrvatskog vrha prigodom pokretanja i provođenja operacije.
A, što se uistinu dogodilo s Džakulom i Harambašićem nakon završetka Vojno-redarstvene akcije Bljesak? Nažalost, isto ili slično, kao i s nekim drugim srpskim četnicima, odnosno ratnim zločincima. Prvo su ih uhitili, pa pustili.
Ivkanec piše:
„Nakon uhićenja Stevan Harambašić, komandant 51. srpske krajiške brigade, predan je Vojnoj policiji koja ga je sprovela u Vojni istražni centar u Bjelovaru. Civilni vođa pobunjenih Srba, Veljko Džakula po uhićenju je predan istražnom sucu u Bjelovaru. Za njim je ranije raspisana tjeralica“(sic!) – sjeća se prvi ratni policajac Pakraca te nastavlja:
„Uhićenje srpskih vođa za nas u pakračkoj policiji je značilo da će oni konačno biti izvedeni pred lice pravde. Smatrali smo da je samo pitanje trenutka kada će početi istraga i suđenje za sve ono što su učinili u proteklim teškim ratnim godinama. Međutim – nije bilo tako. Nije prošlo ni 24 sata od uhićenja, a mi smo u policiji dobili – za nas izuzetno šokantne i nevjerojatne zapovijedi s više razine: vođe Harambašić i Džakula vraćaju se potpuno slobodni natrag na pakračko područje! Morali smo im osigurati smještaj s dostupnim telefonom. Veljku Džakuli smo morali staviti na raspolaganje i registrirano civilno vozilo. Zapovijedano nam je i da ih budno čuvamo od bilo kakvih neugodnosti. U početku nisam bio siguran da će moji policajci, naročito Pakračani, moći se svladati i postupiti po zapovijedi. Nakon temeljitih psiholoških i svih drugih priprema i uvjeravanja, svi su policajci u III. policijskoj postaji Pakrac profesionalno odradili ovu – vjerujte – šokantnu zadaću.
Najteže se bilo pomiriti Pakračanima, svjedocima proteklih pet teških ratnih godina, s činjenicama da se oni koji su po njima bili krivci za ratna stradanja, sada slobodni mirno šeću Pakracom uz posebnu zaštitu Hrvatske policije. A nama je tako bilo naređeno s najviše razine iz Zagreba. Zapovijed je izdana pod sintagmom – najvišeg državnog interesa! Morali smo bespogovorno po zapovijedi postupiti. Tada se po prvi puta susrećemo s problemom krivičnog gonjenja naših ljudi zbog delikta: presijecanja voda Džakulina telefona! Za Hrvatsku policiju bio je to veliki izazov i test njene profesionalnosti koji je tražio od nas da se izdignemo iznad ratnih trauma i frustracija. Vrijeme koje je bilo pred nama donijelo je složenu praksu mirne reintegracije oslobođenog pakračkog područja u ustavno-pravi poredak Republike Hrvatske. Započeo je i proces povratka izbjeglog stanovništva Pakraca koji do danas nije dovršen. Srpski komandant Harambašić je nakon nekoliko mjeseci od predaje posredstvom Međunarodnog crvenog križa otputovao u Banja Luku, gdje ga je navodno čekala obitelj. Veljko Džakula je opet političar na pakračkom području!“ – istaknuo je u svojoj knjizi ratni veteran Nikola Ivkanec, inače jedan od dvojice hrvatskih časnika (drugi je general Stipetić) kojem se po vojničkom kodeksu predala neprijateljska vojska.
