Za korizmu je ova slika posebno aktualna – koliko puta biramo ono što je najprivlačnije izvana, a zanemarujemo duhovne posljedice okoline u kojoj ćemo živjeti, raditi, odgajati djecu?
Lot je nećak Abrahama. Zajedno s njim napušta svoju zemlju i ide u nepoznato, oslanjajući se na Božje obećanje (Post 12). Kad zbog bogatstva stada nastane sukob među pastirima, Abraham velikodušno prepušta Lotu izbor zemlje. Lot bira Jordansku ravnicu, plodnu, zelenu, „poput vrta Gospodnjega“ – ali blizu gradova Sodome i Gomore (Post 13,10–12). Biblija odmah upozorava: „Ljudi Sodomljani bijahu veoma opaki i grešni pred Gospodinom“ (Post 13,13).
Za korizmu je ova slika posebno aktualna – koliko puta biramo ono što je najprivlačnije izvana, a zanemarujemo duhovne posljedice okoline u kojoj ćemo živjeti, raditi, odgajati djecu?
Lot u gradu grijeha kao tračak pravednosti
Sodoma postaje simbol društva koje se duboko izopačilo: nasilje, nepravda, razvrat, osobito spolni, vapiju Bogu za sudom (Post 18–19). Pa ipak, u tom gradu Bog nalazi Lota. Kad dva anđela dolaze u Sodomu, Lot ih prima u svoju kuću, pere im noge, sprema im jelo (Post 19,1–3). Dok grad zahtijeva da mu izruči goste radi nasilja i zloporabe, Lot im se suprotstavlja i pokušava ih zaštititi – znak da u njemu još živi osjećaj za Božji zakon i svetost gosta. Katolička tradicija vidi u Lotu čovjeka podijeljenog srca: s jedne strane gostoljubiv, svjestan Božje prisutnosti, a s druge preblizu strukturi grijeha, u njoj „smješten“ sa svojom obitelji.
Abrahamova molitva i Božje milosrđe
Prije uništenja gradova, Abraham se „pogađa“ s Bogom – ako u gradu bude 50, 45, 30, 20, 10 pravednika – hoće li ga poštedjeti? Bog pristaje (Post 18,22–33). Na kraju se grad ne spašava, ali Biblija jasno kaže: „Kad je Bog razarao gradove Jordanske ravnice, spomenu se Bog Abrahama i izbavi Lota…“ (Post 19,29). To je važna korizmena poruka – zagovorna molitva pravednika ima težinu, a možda netko danas živi zahvaljujući molitvama svoje bake, župne zajednice ili prijatelja.
Izlazak iz Sodome i opomena Lotove žene
Anđeli upozoravaju Lota: „Bježi za život svoj! Ne osvrći se natrag…“ (Post 19,17). Lot, njegova žena i dvije kćeri bježe. Gospodin „pusti na Sodomu i Gomoru dažd od sumpora i ognja“ (Post 19,24). Tada se događa dramatičan trenutak: „A žena Lotova obazre se i posta stup soli.“ (Post 19,26). Zašto? Tekst je sažet, ali tradicija vidi u tom pogledu srce koje se još veže za ono što Bog ostavlja iza. Židovska Knjiga Mudrosti naziva je „stupom soli – spomenom duše koja nije bila vjerna“ (Mudr 10,7). Isus sam kaže: „Sjetite se žene Lotove!“ (Lk 17,32) – u kontekstu Sudnjeg dana i nužnosti odlučnog izbora.
U korizmi, dok slušamo poziv na obraćenje, ovo je snažno upozorenje – kad nas Bog izvodi iz grijeha, nezdrave veze ili poroka, opasno je stalno nostalgično gledati unatrag.
Korizmena poruka: napustiti svoju „Sodomu“
Priča o Lotu može nam pomoći da se zapitamo koja je naša „Sodoma“ – mjesto, okruženje, navika ili odnos koji nas udaljava od Boga, ali nam je teško napustiti ga. Jesmo li mi više Lot, koji još živi na rubu toga svijeta, ili se već odlučno odvajamo? Ima li u nama nečega od Lotove žene – srca koje je fizički „u bijegu“, ali duhovno žali za starim životom?
Istodobno, priča je i poruka nade – Bog šalje anđele, daje upozorenja, pruža ruku, uzima ozbiljno jednu jedinu obitelj usred pokvarenog grada i po molitvi drugoga (Abrahama) spašava onoga tko je možda i sam duhovno slab.
Korizma je pravo vrijeme da dopustimo Gospodinu da nas izvede iz naših malih i velikih „Sodoma“ – ne zato da nas liši radosti, nego da nas uvede u slobodu djece Božje.


