Obilježena je i 34. obljetnica najveće razmjene zatočenika srpskih koncentracijskih logora u Domovinskom ratu
Kod spomen-obilježja “Vrata slobode” u osječkom prigradskom naselju Nemetin danas je prigodnim programom obilježen Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora i 34. godišnjica najveće razmjene zatočenika srpskih koncentracijskih logora u Domovinskom ratu.
U znak sjećanja na taj događaj, a osobito na sve žrtve srpskih logora, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Skupu su nazočili osječko-baranjska županica Nataša Tramišak, izaslanik predsjednika Vlade RH, ministar obrane Ivan Anušić, saborski zastupnik Stipo Mlinarić ujedno izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora, bivši logoraši, članovi njihovih obitelji i prijatelji.
“Ovo je velik i važan datum u povijesti Domovinskog rata. Datum koji je donio slobodu zatočenima, ali i svjetlo nade da će Hrvatska biti oslobođena i da će iz Domovinskog rata izaći kao pobjednica. Hvala svima koji su izdržali strahote logora i koji su nakon svega nastavili živjeti i graditi svoj život u slobodnoj Hrvatskoj. Posebno zahvaljujem svima koji su i danas ovdje, koji čuvaju istinu o Domovinskom ratu i ne dopuštaju da u zaborav padne ono što se događalo tijekom 90-ih godina. Posebno želim istaknuti koliko je i danas važno nastaviti brinuti o našim nestalima i učiniti sve što možemo kako bismo pronašli 1700 osoba koje se još uvijek vode kao nestale. Naša je obveza utvrditi sve okolnosti i činjenice, pronaći nestale i vratiti ih njihovim obiteljima kako bi ih mogli dostojanstveno pokopati. To je dug prema njima i njihovim obiteljima, ali i način da do kraja iskažemo istinu o Domovinskom ratu i svemu što se događalo tijekom velikosrpske agresije. Još jednom, svim preživjelim zatočenicima koji su prošli strahote logora, svim hrvatskim braniteljima i svima onima koji su danas još uvijek s nama, želim prije svega dobro zdravlje i dug život“, naglasila je županica Tramišak.
Anušić o danu kada je na Trgu Ante Starčevića bio organiziran doček zarobljenika
Potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić prisjetio se dana kada je na Trgu Ante Starčevića bio organiziran doček zarobljenika.
“Bila je to neopisiva sreća za one koji su dočekali svoje najbliže, ali istodobno i neopisiva tuga za one koji nisu dočekali nikoga, iako su se nadali da će im se njihovi najmiliji vratiti iz zarobljeništva. Neki su se vratili nakon nekoliko mjeseci u drugim razmjenama, ali nažalost, mnogi se nikada nisu vratili. I danas ih vodimo kao nestale ili poginule. Stoga se danas prisjećamo svih onih koji, nažalost, nisu bili obuhvaćeni tom razmjenom, ali i svih onih koji su se tada vratili svojim domovima i obiteljima te su danas s nama. Prisjećamo se tog trenutka i događaja s posebnim poštovanjem i zahvalnošću te ćemo ga obilježiti na dostojanstven način“, kazao je ministar Anušić.
“Uz snažnu podršku Ministarstva hrvatskih branitelja nastavljamo prikupljati svjedočanstva i dokumentaciju kako bismo ostvarili pravo logoraša na ratnu odštetu i dokazali pred nadležnim institucijama istinu o zločinima počinjenima u Srbiji. Unatoč pokušajima iskrivljavanja povijesti i izjednačavanja žrtve i agresora, vjerujemo da će pravda biti ostvarena i da će prve konačne sudske odluke biti donesene u korist hrvatskih branitelja i logoraša“, rekao je Damir Buljević, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Osječko-baranjske županije.
Članovi Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora organizirali su obilježavanje kako bi podsjetili na jedan od najemotivnijih trenutaka novije hrvatske povijesti, 14. kolovoza 1992. godine, kada je na toj lokaciji oslobođeno 714 hrvatskih branitelja i civila, većinom branitelja Vukovara, koji su – nakon prosječno 250 dana provedenih u srbijanskim koncentracijskim logorima Stajićevo, Begejci i Niš – prvi put ponovno stali na slobodno hrvatsko tlo. Prema podacima HDLSKL-a, oko 30.000 branitelja i civila prošlo je kroz srpske logore i zatvore.
Obilježavanje se svake godine održava kod spomen-obilježja “Vrata slobode”, koje simbolizira povratak zatočenika na slobodni teritorij. To mjesto i danas ostaje simbol boli, ali i nade – mjesto gdje se patnja pretvorila u slobodu.
