Dokumentarac je posvećen poginulim, nestalim i preminulim braniteljima Doma tehnike, jednog od najisturenijih položaja u obrani Vukovara
Projekcijom dokumentarnog filma “Dom tehnike 1991. Borovo naselje – Vukovar” u petak, 6. studenoga, u Kulturnom centru Kaštela u Kaštel Lukšiću započeo je niz događanja kojima Grad Kaštela obilježava Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Branitelji Doma tehnike i članovi njihovih obitelji govorili su o obrani Borova naselja, zatočeništvu i desetljećima potrage za nestalima.
Dokumentarac je posvećen poginulim, nestalim i preminulim braniteljima Doma tehnike, jednog od najisturenijih položaja u obrani Vukovara. O nastanku filma govorio je Milenko Bilić, branitelj Doma tehnike i predsjednik Udruge branitelja “Zoran Šipoš – Dom tehnike” Borovo naselje. Istaknuo je da su svjedočanstva snimljena na položaju na kojem su 1991. branili Borovo naselje i Vukovar, a film je Luka Barić montirao u vlastitom dnevnom boravku.
Dolazak na položaj u rujnu 1991.
Bilić se prisjetio dolaska na položaj u rujnu 1991. s pripadnicima 3. gardijske brigade. “Kada smo prešli preko te famozne pruge i došli na Dom tehnike, tamo smo našli obitelji”, rekao je. Među braniteljima bili su supružnici Zoran i Jasna Šipoš te otac i sin Zvonimir i Robert Miljak. Mnogi, prisjetio se, nisu imali vojne odore, a položaj su branili u trenirkama, trapericama i tenisicama.
“Znao sam da se Stari Mikanovci ne brane kod table, nego se brane tu“, rekao je Bilić, koji je rodom iz Starih Mikanovaca, a prije rata nikada nije bio u Vukovaru. Prisjetio se i noćnog napada 6. studenoga 1991., kada su branitelji Doma tehnike odolijevali nadmoćnijem protivniku. Spomenuo je i pokojnog Milana Miću Turkalja, koji je 2022. pokrenuo inicijativu da se o Domu tehnike i njegovim braniteljima više govori.
O onome što je uslijedilo nakon sloma obrane govorio je Vlado Gabran, branitelj Doma tehnike koji je nakon zarobljavanja proveo četiri i pol mjeseca u logorima u Srbiji. “Mjesec dana sam bio u Stajićevu, a tri i pol mjeseca u Sremskoj Mitrovici“, ispričao je Gabran.
Robert Miljak imao je tek 18 godina kada je stao u obranu uz oca Zvonimira. Nakon ranjavanja njegov je otac prevezen u vukovarsku bolnicu, odakle je 20. studenoga 1991. nasilno odveden. Robert je na položaju ostao do 20. studenoga, a nakon zarobljavanja razmijenjen je 27. ožujka 1992. godine.
“Bila mi je čast i privilegija biti uz oca i uz sve te prijatelje”
Posmrtni ostaci Zvonimira Miljaka pronađeni su u masovnoj grobnici na Ovčari. Njegov je identitet potvrđen u veljači 2026., a obitelj ga je 27. veljače ispratila na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Tim je ispraćajem, rekao je Miljak, za njegovu obitelj završilo bolno poglavlje koje je trajalo više od tri desetljeća. “Bila mi je čast i privilegija biti uz oca i uz sve te prijatelje“, rekao je Miljak, zahvalivši suborcima.
Bilić je istaknuo da se još traga za posmrtnim ostacima sedmorice branitelja Doma tehnike. Među njima je i Adam Podrugović, poznat kao Picasso, kojega pamti kao “dobar duh” i oslonac mlađim suborcima tijekom napada i granatiranja.
Tijekom programa Klara Barišić, unuka Adama Podrugovića i dopredsjednica udruge, pročitala je ulomak iz knjige. Na pročitano se nadovezao vukovarski branitelj Predrag Peđa Mišić, poručivši joj da njezin djed neće biti zaboravljen. Mlade je pozvao da preuzmu odgovornost za budućnost zemlje i vode računa o tome da se takva stradanja više nikada i nikome ne ponove.
U zasebnoj izjavi Barišić je ispričala što je o djedu doznala od onih koji su ga poznavali. “O njemu sam čula da je bio hrabar, da je stalno crtao, da je kuhao i da je uvijek bio nasmijan i da nikad nije imao nijednu zlonamjernu riječ“, rekla je. Mlade je pozvala da pogledaju film i upoznaju branitelje koji im iz vlastitog iskustva mogu govoriti o obrani Vukovara.
Program je vodio novinar Zoran Vrbatović, a za glazbeni dio večeri bili su zaduženi Anita i Ivo Žagar. Na kraju programa gosti iz Udruge branitelja “Zoran Šipoš – Dom tehnike” uručili su zahvalnice i cvijeće, a večer je završila zajedničkom pjesmom.
