Nakon splitskog mimohoda u spomen na Franu Tentu, povjesničarka dr. sc. Blanka Matković pozvala je redakcije da isprave ranije izvještaje o tome tko je 1947. podigao hrvatsku zastavu na Marjanu. Političke stranke prozvala je zbog selektivnog pozivanja na njezino istraživanje.
Tko je 10. travnja 1947. na splitskom Marjanu skinuo jugoslavensku i podigao hrvatsku zastavu? Prema sudskoj presudi na koju se povjesničarka Blanka Matković pozvala u radu objavljenom 2017. u časopisu Tusculum, učinio je to Frane Bettini. Nakon mimohoda u spomen na Franu Tentu, održanog 14. studenoga u Splitu, Matković podsjeća da su pojedini mediji godinama taj čin pripisivali Tenti. Sada od redakcija traži da pregledaju svoje arhive i javno isprave pogreške.
Matković navodi da je redakcijama prije otprilike godinu dana poslala dokumentaciju i zatražila ispravke, ali da su reakcije gotovo potpuno izostale. Zbog toga medijima i političkim strankama koje se sada pozivaju na njezin rad postavlja pitanje hoće li s jednakom ozbiljnošću pristupiti i njezinim drugim istraživanjima. U priopćenju govori i o prijetnjama koje je, kako navodi, primala zbog svojega rada te poziva na mirne i dostojanstvene komemoracije utemeljene na provjerenim povijesnim činjenicama.
Priopćenje dr. sc. Blanke Matković prenosimo u cijelosti.
Kada moj znanstveni rad odgovara političkim potrebama, a kada ga je bolje prešutjeti?
Posljednjih dana s velikim zanimanjem pratim kako hrvatski mediji i pojedine političke stranke ponovno otkrivaju moj znanstveni rad o Frani Tenti, objavljen prije devet godina, 2017., u znanstvenom časopisu Tusculum. Odjednom se citiraju arhivski dokumenti. Odjednom se poziva na znanstvena istraživanja. Odjednom se javnosti objašnjava da Frane Tente nije bio osoba koja je 10. travnja 1947. na Marjanu skinula jugoslavensku i podigla hrvatsku zastavu, nego je to učinio Frane Bettini.
Pozdravljam svako zanimanje za povijesne izvore i ispravljanje netočnih podataka. Ali imam nekoliko vrlo neugodnih pitanja za one koji su se tek sada odlučili pozivati na moj rad.
Tko je godinama stvarao povijesno netočan narativ?
Brojni hrvatski mediji godinama su objavljivali i ponavljali tvrdnju da je Frane Tente osobno podigao hrvatsku zastavu na Marjanu. Ta je tvrdnja bila netočna. U mojem znanstvenom radu iz 2017. objavljena je arhivska dokumentacija, uključujući presudu Okružnog suda srednje Dalmacije od 27. svibnja 1947., iz koje je jasno vidljiva razlika između uloge Frane Bettinija i Frane Tente.
Unatoč tome, pogrešan se narativ nastavio širiti. Među medijima koji su objavljivali takve tvrdnje nalaze se i neki koji se danas pozivaju upravo na moje istraživanje. Primjerice, Dalmacija danas 2020. godine u vlastitom je redakcijskom tekstu pripisala Tenti čin koji je izvršio Bettini. Dalmatinski portal 2018. i 2021. prenosio je izjave s istom netočnom atribucijom. Slobodna Dalmacija 2025. prenijela je tekst u kojem je taj čin ponovno pripisan Tenti.
Sada, kada dio javnosti ponavlja ono što je godinama mogao čitati u medijima, pojedini mediji nastupaju kao arbitri povijesne istine. Gospodo, a gdje je vaša odgovornost?
Tko će objasniti čitateljima da su godinama dobivali netočne informacije? Tko će ispraviti stare članke? Tko će priznati da su i mediji sudjelovali u oblikovanju javnog sjećanja koje danas kritiziraju? Ne može se od građana očekivati da poznaju arhivske dokumente bolje od redakcija koje su plaćene da javnost informiraju.
Dokumentaciju ste dobili. Zašto ste je ignorirali?
Prije otprilike godinu dana na adrese velikog broja hrvatskih medija poslala sam opsežnu dokumentaciju o Frani Tenti i Frani Bettiniju. Upozorila sam na povijesne netočnosti i zatražila njihovo ispravljanje. Reakcije su gotovo potpuno izostale.
U proljeće 2026. objavila sam knjigu u kojoj je cijelo poglavlje posvećeno tim osobama i pripadajućoj povijesnoj dokumentaciji. Pozivnice za predstavljanja knjige ponovno su upućene brojnim medijima. Ni tada gotovo nije bilo zanimanja. Predstavljanja knjige uglavnom nisu popraćena, a među nazočnima nije bilo ni predstavnika političkih stranaka koje se sada pozivaju na moje istraživanje.
Dakle, kada sam nudila dokumente, nije bilo interesa. Kada sam tražila ispravke, nije bilo interesa. Kada sam objavila knjigu, nije bilo interesa. Ali kada je moj rad postao koristan za aktualni politički obračun, odjednom je postao relevantan. Znanost, međutim, nije samoposluga iz koje se uzimaju samo oni dokumenti koji odgovaraju trenutačnim političkim potrebama.
Ako vam vrijedi moj rad o Tenti, vrijede li vam i moja ostala istraživanja?
Ovo je središnje pitanje koje upućujem hrvatskim medijima i političkim strankama. Moja istraživanja nisu ograničena na Franu Tentu. Godinama se bavim komunističkim zločinima, protukomunističkim otporom, poviješću logora Jasenovac, uključujući pitanje poslijeratnog logora, te kritičkim preispitivanjem povijesnih narativa i onoga što nazivam jasenovačkim mitom. Riječ je o istraživanjima koja otvaraju neugodna pitanja i zahtijevaju ozbiljnu raspravu o arhivskim izvorima, njihovoj vjerodostojnosti i interpretaciji.
Zato vas sada javno pitam: Ako vam je moje istraživanje o Frani Tenti dovoljno vjerodostojno da ga citirate u političkim priopćenjima i medijskim analizama, hoćete li s jednakom ozbiljnošću pristupiti i mojim drugim znanstvenim radovima?
Hoćete li čitati i citirati moje radove o komunističkim zločinima? Hoćete li otvoriti raspravu o dokumentima koji se odnose na protukomunistički otpor? Hoćete li s jednakim zanimanjem pristupiti mojim istraživanjima poslijeratnog logora Jasenovac? Hoćete li dopustiti argumentiranu raspravu o povijesnim izvorima koji dovode u pitanje pojedine uvriježene interpretacije Jasenovca? Ili će moj znanstveni rad ponovno postati nevidljiv čim se politička rasprava o Frani Tenti završi?
Ne tražim da se itko unaprijed složi s mojim zaključcima. Tražim dosljednost u pristupu izvorima i znanstvenim argumentima. Ako se znanstvena vjerodostojnost priznaje samo kada je politički korisna, tada nije riječ o poštovanju znanosti, nego o njezinoj instrumentalizaciji.
Povijesni izvori nisu vlasništvo političkih stranaka
Ne prihvaćam da se moj znanstveni rad koristi kao sredstvo dnevne politike, a da se pritom zanemaruje širi istraživački kontekst u kojem je nastao. Moji radovi nisu pisani za potrebe bilo koje političke stranke. Nisu pisani kako bi služili kao argument jednoj političkoj opciji protiv druge. Pisani su radi istraživanja povijesti na temelju dostupnih izvora, uz svijest o potrebi njihove kritičke analize.
Svatko ima pravo citirati objavljeni znanstveni rad, uključujući i političke stranke. Ali citiranje podrazumijeva odgovornost za točnost prenošenja nalaza, a ne daje nikome pravo da moje istraživanje predstavlja kao izraz moje podrške vlastitim političkim stavovima.
Isto tako, kritika netočnih povijesnih navoda na javnim komemoracijama ne oslobađa medije odgovornosti za netočne informacije koje su prethodno sami širili. Ne možete godinama sudjelovati u stvaranju pogrešne predodžbe, a zatim se praviti da nemate nikakve veze s njezinim posljedicama.
Vrijeme je za odgovore, a ne za selektivno citiranje
Od medija koji su objavljivali netočne podatke očekujem da preispitaju svoje arhive i javno isprave utvrđene pogreške. Od političkih stranaka koje se danas pozivaju na moje istraživanje očekujem barem elementarnu intelektualnu dosljednost. A od svih koji se pozivaju na znanost očekujem da njezinu vrijednost ne određuju prema tome odgovaraju li im trenutačno njezini zaključci.
Moj rad o Frani Tenti nije postao znanstveno relevantan u studenome 2026. Bio je objavljen i dostupan još 2017. Nije problem u tome što ste ga sada otkrili. Problem je u tome što ste imali priliku upoznati se s dokumentima, ispraviti netočnosti i otvoriti ozbiljnu raspravu mnogo ranije, a to uglavnom niste učinili.
Zato ponavljam pitanje na koje bih doista željela čuti odgovor: Gospodo iz hrvatskih medija i političkih stranaka, ako vam danas vrijedi Blanka Matković kada piše o Frani Tenti, hoće li vam sutra vrijediti i kada piše o komunističkim zločinima, protukomunističkom otporu, Jasenovcu i poslijeratnim logorima? Ili znanstvena istina za vas vrijedi samo onda kada vam politički odgovara?
Dvadeset godina govorim pod vlastitim imenom, bez kapuljače i bez maske
Na kraju želim reći nešto osobno. Aktualna medijska rasprava započela je nakon mimohoda u spomen na Franu Tentu, održanog 14. studenoga 2026. u Splitu. Posebna pozornost posvećena je mladim sudionicima s kapuljačama, uz tvrdnje da su na taj način skrivali svoja lica.
Ja o komunističkim zločinima, protukomunističkom otporu i žrtvama komunističkog režima javno govorim i pišem već dvadeset godina. Pod svojim imenom i prezimenom. Bez kapuljače. Bez maske. Bez skrivanja identiteta. I za to sam platila visoku osobnu cijenu.
Zbog mojega istraživačkog rada moja je majka primala prijetnje smrću, a u ljeto 2017. bila je i fizički napadnuta. Prema informacijama kojima raspolažem, počinitelj nikada nije otkriven. I sama sam tijekom godina primala prijetnje smrću i fizičkim nasiljem. Samo tijekom 2025. podnijela sam tri prijave policiji. Do danas nisam zaprimila obavijesti o rezultatima tih prijava niti o eventualno poduzetim mjerama.
To je stvarnost s kojom sam se suočavala dok sam javno istraživala i objavljivala dokumente o temama koje su mnogi radije zaobilazili. Zato ne pristajem na to da se ozbiljna rasprava o povijesnim žrtvama svede na nekoliko fotografija mladih ljudi s kapuljačama, dok se istodobno zanemaruju pitanja prijetnji, nasilja i sigurnosti onih koji o tim temama godinama javno govore.
Podržavam pravo na dostojanstveno komemoriranje svih žrtava komunističkog režima, uključujući Franu Tentu. To pravo, međutim, podrazumijeva i odgovornost prema povijesnim činjenicama, dostojanstvu žrtava i zakonitom, mirnom javnom okupljanju.
Svima koji žele čuvati uspomenu na te žrtve upućujem osobni poziv: Nemojte se bojati javno i dostojanstveno govoriti o povijesti. Nemojte se skrivati iza kapuljača i maski. Neka vaše komemoracije budu mirne, otvorene i utemeljene na provjerenim povijesnim činjenicama.
Ne govorim to zato što ne razumijem strah. Naprotiv. Govorim to upravo zato što vrlo dobro znam što znači primati prijetnje zbog vlastitih javno iznesenih stavova i istraživanja.
Ali jednako tako znam da se povijesna istina ne može dugoročno braniti anonimnošću, zastrašivanjem ili zamjenom činjenica političkim parolama. Brani se dokumentima, argumentima, javnom odgovornošću i spremnošću da se vlastiti zaključci izlože kritičkom preispitivanju. To činim već dvadeset godina. I ne namjeravam prestati.
Dr. sc. Blanka Matković
Povjesničarka i autorica znanstvenih radova o hrvatskoj povijesti 20. stoljeća


