U petak, 21. kolovoza, u Sinju je pokopan fra Božo Norac-Kljajo, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. Sprovodna misa održana je u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske, gdje su se od njega oprostili članovi franjevačke zajednice, svećenici, redovnici, vjernici, prijatelji te brojni ljudi koji su ga poznavali kroz njegov pastoralni, znanstveni i javni rad.
Fra Božo Norac-Kljajo preminuo je 19. kolovoza u Splitu. Iza sebe je ostavio 64 godine redovničkog života i 55 godina svećeničke službe.
Rođen je 15. kolovoza 1946. godine u Otoku kod Sinja. Nakon osnovne škole školovao se u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju, nakon čega je svoj životni put nastavio unutar Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.
Tijekom dugogodišnjeg svećeničkog i redovničkog djelovanja obnašao je niz pastoralnih i odgojnih službi. Radio je u više župa i franjevačkih zajednica, a dio službe proveo je i u inozemstvu. Bio je odgojitelj mladih u franjevačkim odgojnim ustanovama u Makarskoj, Zagrebu i Sinju, a službu župnika obnašao je, među ostalim, u Gali i Gljevu.
Trag je ostavio i u akademskom svijetu. Kao profesor Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Splitu bavio se pitanjima religije, filozofije, suvremenih duhovnih pokreta i ideoloških sustava. Na znanstvenom portalu Hrčak dostupni su, među ostalim, njegovi radovi “Što je New Age?” i “Marksizam i religija. Kritika marksističkoga poimanja religije”, u kojima je iz katoličke teološke perspektive analizirao suvremene duhovne pokrete i marksističko shvaćanje religije.
Husina jama – njegovo trajno poslanje
Posebno mjesto u životu fra Bože Norca-Kljaje zauzimala je Husina jama na Kamešnici, između Sinja i Livna, mjesto koje se povezuje sa stradanjima zarobljenika i civila tijekom Drugoga svjetskog rata i neposrednog poraća od partizanske i komunističke ruke.
Bio je inicijator i dugogodišnji organizator komemorativnih okupljanja na tom mjestu, koja su, prema dostupnim izvještajima, započela 1999. godine. Godinama je govorio o potrebi odavanja počasti žrtvama, ali i o nužnosti utvrđivanja činjenica o samom događaju. Na početku svake mise hodočasnike bi upoznao s povijesnim okolnostima stradanja i dostupnim podacima o žrtvama.
Zahvaljujući njegovoj ustrajnosti, komemoracije su s vremenom prerasle u mjesto molitve i sjećanja, ali i javnog podsjećanja na zločine koji su desetljećima bili potisnuti iz javnosti. Zalagao se za to da se prema žrtvama postupa dostojanstveno i da se njihova sudbina temeljito istraži. U izvještajima s komemoracija bilježena je i njegova nada da će jednoga dana biti provedena ekshumacija, iako se istovremeno upozoravalo na složenost takvog zahvata zbog stanja i zatrpanosti same jame.
Pokopom u Sinju od svojega se člana, koji je više od šest desetljeća živio redovničkim životom, oprostila Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja. Za mnoge vjernike i sudionike komemoracija kod Husine jame fra Božo ostat će zapamćen kao svećenik koji je ustrajno podsjećao na potrebu molitve, pijeteta i istine o žrtvama.
Ispraćaj je svojim fotoaparatom zabilježio Petar Malbaša, sinjski ratni snimatelj i fotograf, čije su snimke iz Domovinskog rata obišli svijet.
