Gume, plastika i miješani komunalni otpad više od deset godina leže u krugu propalog poduzeća Proizvodnja Maun, stotinjak metara od akumulacijskog jezera iz kojeg se napaja Gračac i čija voda završava u Zrmanji. Sanacija je obećana, novac je osiguran, ali radovi još nisu počeli.
Na samom ulazu u Gračac, između državne ceste D1 i jezera Štikada, već više od desetljeća stoji odlagalište koje bi teško prošlo i najblaži inspekcijski nadzor. Otpadne automobilske gume, bale plastike i miješani komunalni otpad nagomilani su u dvorištu i halama poduzeća Proizvodnja Maun. Lokacija se nalazi u naselju Štikada, koje administrativno pripada Općini Lovinac u Ličko-senjskoj županiji, uz istoimeno akumulacijsko jezero. Kako piše Jutarnji list, to ruglo gledaju turisti koji prema jugu putuju ovim važnim alternativnim pravcem autocesti. Stanovnici desetak okolnih kuća tu mogućnost nemaju i s otpadom žive svaki dan.
Dodatnu težinu priči daje ono što se ne vidi s ceste. Prema podacima Parka prirode Velebit, Štikada je jedno od tri umjetna jezera u sustavu hidroelektrane Velebit i u njoj stane 13,6 milijuna prostornih metara vode. Grad Zadar opskrbljuje se vodom iz Zrmanje i izvora u Muškovcima. Voda iz gornjeg dijela sliva koristi se za hidroelektranu Obrovac i tunelom se odvodi do razine Zrmanje. Drugim riječima, ono što se procijedi u Štikadi ne ostaje u Štikadi.
Državni novac za “biznis” od smeća
Jutarnji list ističe da je projekt koji je završio kao ilegalno odlagalište financirala država. Dokumentacija koju je prošle godine objavio Klimatski portal pokazuje kako je do toga došlo. Poduzeće je 2007., dok se još zvalo Eko Velebit d.o.o., potpisalo ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost o sufinanciranju uređenja hala za zbrinjavanje posebnih kategorija otpada. Vlasniku Ivanu Ivančiću odobren je tada zajam od 1,7 milijuna kuna.
Država je u Štikadi zamišljala nacionalni sustav prikupljanja plastike. Tvrtka je od tadašnjeg ministarstva zaštite okoliša dobila desetogodišnju koncesiju za prikupljanje i reciklažu polimernih materijala za cijelu Hrvatsku, uz naknadu od 550 kuna po prikupljenoj toni.
Problemi su počeli gotovo odmah. Tvrtka je već u prvim godinama bila u medijima zbog dojava da otpadne vode iz pogona ispušta u tlo te zbog neisplaćenih plaća radnicima. Godine 2012., nakon 12 inspekcijskih nadzora, naloženo joj je da ukloni otpad iz dvorišta. Unatoč tome, nasljednik Eko Velebita nastavio je tražiti nove poslove s državom. Maun je 2016. Fondu podnio zahtjev za ugovor o obradi otpadnih guma, iako mu je u tom trenutku dugovao oko 7,2 milijuna kuna bez kamata za ranije odobrene i nevraćene zajmove. Fond novi ugovor nije potpisao.
Nafta iz guma, crno rublje i zmije
Neki detalji ove priče zvuče gotovo nadrealno. Ivančić je godinama tvrdio da u Štikadi ima revolucionarno postrojenje. Lider je prije desetak godina pisao da je tvrtka obradom otpadnih guma namjeravala proizvoditi naftu, plin, čađu i žicu. Ivančić je tada tvrdio da je iskoristivost procesa 99 posto, a investiciju je procijenio na pet milijuna eura. Govorio je i da ga se namjerno opstruira kako bi se zaštitio monopol konkurentske tvrtke te da su za njegov problem znali i tadašnji ličko-senjski župan Darko Milinović i članovi Vlade.
Mještani to razdoblje pamte drukčije. Jedna stanovnica Štikade ispričala je da je zrak u vrijeme proizvodnje goriva bio toliko zagađen da bi bijelo rublje ostavljeno na sušenju pocrnjelo. Danas se žale na nesnosan smrad ljeti, na plastiku koju vjetar raznosi po poljima i jezeru te na zmije koje se zavlače u gume. Jedan od mještana rekao je za HRT da iz smeća već raste drveće.
Kada je inspekcija civilne zaštite MUP-a u ožujku 2024. obišla pogon, zatekla je zapuštene objekte. Na 21.000 četvornih metara nalazi se pet proizvodnih pogona, a dva su devastirana i prokišnjavaju. Zadnji pregled vatrogasnih aparata vrijedio je do 2010. godine.
Inspekcija je znala, kaznena prijava nije stigla
Najteže pitanje u cijeloj priči je zašto se ništa nije dogodilo ranije. Državni inspektorat naložio je uklanjanje plastike još u siječnju 2020. Početkom 2022. utvrdio je da rješenje nije izvršeno, a u ožujku 2024. zaključio je da se gotovo ništa nije promijenilo. Na upit HRT-a iz inspekcije su odgovorili da je stranka otpad uklonila samo djelomično te da je pokrenut postupak izvršenja rješenja novčanom kaznom.
Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, otvorio je 23. studenoga 2023. stečajni postupak nad Proizvodnjom Maun, tvrtkom sa sjedištem u Glini. Postupak je pokrenula Fina, a otvaranje stečaja predložio je vjerovnik Nava banka u stečaju. Na ispitnom ročištu u ožujku 2024. utvrđene su tražbine od gotovo 12,72 milijuna eura.
Stečajna upraviteljica Marina Mamić upozoravala je nadležne da u stečajnoj masi nema novca za zbrinjavanje otpada. Za HRT je objasnila da će se nekretnina unovčavati i da će budući kupac preuzeti obvezu zbrinjavanja otpada. Kupca, međutim, nema. Mamić je za Klimatski portal ispričala da se raspitivala kod vodećih domaćih tvrtki za gospodarenje otpadom i stekla dojam da nitko nije zainteresiran za taj posao.
Pravosuđe se uključilo tek kad su slučajevi ilegalno odloženog opasnog otpada u Benkovcu, Gospiću i Poznanovcu postali nacionalna tema. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću potvrdilo je da provodi izvide zbog sumnje na kazneno djelo protiv okoliša. Prva saznanja o lokaciji dobilo je tek krajem ožujka 2025., iako satelitske snimke pokazuju da otpad ondje stoji od 2012.
Strah od vode iz slavine
Službeni nalazi zasad ne pokazuju onečišćenje vode za piće, ali povjerenje je načeto. Prema HRT-u, uz samo jezero nalazi se oko 3500 tona otpada, a upravo odande općina Gračac crpi pitku vodu. Dio stanovnika zato vodu iz vodovoda više ne pije. Jedna mještanka priznala je da nema dokaz da voda nije ispravna, ali da je se jednostavno boji.
Strateški dokumenti Općine Gračac potvrđuju koliko je lokacija osjetljiva. Voda za vodoopskrbni sustav zahvaća se na ušću rijeke Ričice vodozahvatom Štikada. Sustav “Štikada – Gračac” opskrbljuje Gračac u Zadarskoj županiji te naselja Štikada i Ričice u Ličko-senjskoj.
Uz vodu, prijeti i vatra. Načelnik Općine Lovinac Ivan Miletić upozorio je da je odlagalište potencijalna ekološka katastrofa, osobito u slučaju ljetnog požara. Općina će zato barem pokositi travu kako bi smanjila opasnost.
Novac postoji, datuma nema
Fond, koji je pogon nekad kreditirao, sada bi trebao platiti i njegovo čišćenje. Općina Lovinac prijavila je lokaciju na javni poziv Fonda i prijava je uvrštena u plan sanacije. Fond kao jamstvo za trošak planira steći založno pravo nad saniranim nekretninama.
Sanacija je trebala početi još 2025., no to se nije dogodilo. Zamjenik direktora Fonda Mirko Budiša ovog je ljeta rekao da se još rade pripremne radnje. Na temelju njih izradit će se plan te procijeniti rok, način i cijena sanacije.
Najnovije informacije stigle su sredinom kolovoza, na izvanrednoj sjednici saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode u Gospiću. Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković rekla je da se kod Štikade nalazi nešto manje od 4000 tona heterogenog otpada. Lokacija je predviđena za sanaciju i novac je osiguran, ali se radovi, prema njezinim riječima, iz razloga izvan nadležnosti ministarstva još ne mogu pokrenuti. Gordana Kisolac iz udruge iz Gračaca upozorila je na istoj sjednici da mjere ne prate brzinu kojom se otpad razgrađuje i ugrožava vode. Zatražila je privremeno, interventno zbrinjavanje otpada dok se ne provede konačna sanacija.
Za mještane Štikade to znači još jednu zimu i vjerojatno još jedno ljeto uz brdo guma i plastike. Država je prije gotovo dvadeset godina ovdje uložila novac u obećanje o recikliranju. Sada će, čini se, ponovno platiti, ovaj put za posljedice.
Izvori: Jutarnji list, HRT, Index.hr, Klimatski portal, Lider, e-Oglasna ploča sudova, Park prirode Velebit, Općina Gračac
