Izabran je i za vjerskog predstavnika u svojem zatvorskom krilu, koje broji oko 80 osuđenika
Nakon što je u javnosti odjeknula vijest da je Jadranko Prlić, osuđen u haškom sudu na 25 godina zatvora, ponovno zatražio prijevremeno puštanje na slobodu, bh. medij Raport.ba je objavio da posjeduje kompletan zahtjev Prlića i njegove obrane. Zahtjev, napisan na 22 stranice, upućen je predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove (IRMCT) u Haagu, sutkinji Gracieli Gatti Santana.
Osim navoda o Prlićevu pokajanju za zločine za koje je osuđen, zahtjev otkriva detalje o njegovu životu, “funkcijama” i “poslovima” u britanskom zatvoru HMP Isle of Wight, gdje kaznu služi od 2019. godine.
Raport je objavio i izvorno Prlićevo pismo predsjednici Mehanizma, u kojem detaljno opisuje put prema potpunoj “katarzi”.
Prlićev odvjetnik Steven W. Becker u službenom zahtjevu kao argumente za prijevremeno puštanje navodi to što njegov klijent u zatvoru obavlja niz “društvenih, vjerskih i logističkih funkcija” na koje su ga predložili sami zatvorenici, a odobrila ih je britanska zatvorska uprava.
Predstavnik za jednakost i prava manjina
U podnesku se navodi da su zatvorenici predložili, a uprava zatvora službeno odobrila Prlića za predstavnika za jednakost unutar zatvorske zajednice.
Njegov odvjetnik navodi da je Prlić zadužen za osiguravanje različitosti i uključivosti u skladu s britanskim Zakonom o jednakosti. Unutar zatvora organizira aktivnosti i sudjeluje na forumima koji se bave zaštitom prava zaštićenih skupina, s posebnim naglaskom na etničke manjine, strane državljane, LGBT zajednicu, mlađe punoljetne osobe te zatvorenike starije od 50 godina.
Dokument otkriva da je u britanskom zatvoru izabran i za vjerskog predstavnika u svojem zatvorskom krilu, koje broji oko 80 osuđenika.
U zahtjevu se naglašava da zatvorenici u tom krilu pripadaju različitim religijama, a da se Prlić službeno “brine i nadgleda” da svi oni, uključujući zatvorenike islamske vjeroispovijesti, imaju apsolutno jednake mogućnosti i uvjete za prakticiranje svoje vjere.
Rad u teretani i završen tečaj novinarstva
Kao okolnost koja bi mogla pomoći Prliću da izađe na prijevremenu slobodu, njegov odvjetnik navodi da je on, iako je zakonski u mirovini i prema zatvorskim pravilima nije obvezan raditi, zaposlen puno radno vrijeme kao redar u teretani.
Odvjetnik napominje da ta pozicija u britanskom sustavu zahtijeva iznimno visoku sigurnosnu provjeru, što smatra važnim argumentom za svojeg klijenta. U toj je ulozi Prlić osmislio i pokrenuo poseban rekreacijski i terapeutski program prilagođen starijim zatvorenicima i umirovljenicima, koji se u dokumentu naziva “Oldies”.
Osim toga, postao je član Zatvorskog vijeća, glavnog tijela koje komunicira sa zatvorskom upravom i zastupa ekonomske i socijalne interese zatvorenika. Pokrenuo je i inicijativu za izdavanje zatvorskog umjetničkog časopisa, a uspješno je završio i tečaj novinarstva.
U pokušaju da pred Mehanizmom dokaže Prlićev rani doprinos miru i pomirenju, njegov odvjetnik u zahtjevu se otvoreno hvali njegovom suradnjom s Alijom Izetbegovićem u Daytonu. Navodi da je Jadranko Prlić, u svojstvu tadašnjeg ministra obrane, bio jedini dužnosnik iz BiH, uz predsjednika Aliju Izetbegovića, koji je u studenome 1995. godine inicirao i parafirao Daytonski mirovni sporazum.
Prlićevo pismo i priznanje odgovornosti
Uz zahtjev je priloženo i kompletno Prlićevo pismo, koje je potpisao i uputio predsjednici Mehanizma Gracieli Gatti Santana.
Prlić u njemu poimence nabraja mjesta za koje prihvaća osobnu odgovornost:
“Ja prihvaćam sva činjenična i pravna utvrđenja u mojim presudama. Ja prihvaćam utvrđenja o etničkom čišćenju, o brojnim zločinima počinjenim na različitim lokalitetima BiH (u Mostaru, Stupnom Dolu, Sovići/Doljanima, Prozoru, Gornjem Vakufu, Varešu, Stocu, Ljubuškom, Čapljini i drugdje) od strane pripadnika HVO prema bošnjačkom/muslimanskom stanovništvu u razdoblju 1992-94. To uključuje ubojstva, nezakonita zatvaranja u zatočeničke centre (Heliodrom, Dretelj, Gabela i drugim mjestima), mučenja i nehumano postupanje u njima, progone, oduzimanje i uništavanje imovine, pljačke, razaranje kulturnih i vjerskih institucija i sve druge utvrđene zločine.
Prihvaćam svoju osobnu odgovornost za te zločine zbog mojih riječi, djela, odluka i propusta koji su te zločine omogućili, potaknuli ih ili im pridonijeli. Bez ikakvog negiranja, umanjivanja, relativiziranja, racionaliziranja ili opravdavanja. Ni zločina ni vlastite krivnje. Bez ikakvih oscilacija.”
Planovi nakon izlaska
Nakon što mu je u travnju 2004. godine uručena optužnica, predao se Haškom tribunalu. Suđenje mu je počelo u travnju 2006. godine.
Pravomoćna presuda na 25 godina zatvora izrečena mu je 2017. godine. Proglašen je krivim za teške zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja te teške povrede Ženevskih konvencija, ostvarene kroz sustavni progon, ubojstva i deportacije bošnjačkog stanovništva.
Budući da mu se u ukupnu kaznu uračunava svaki dan proveden u pritvoru od trenutka predaje, Prlićeva kazna istječe 5. travnja 2029. godine. Do kraja kazne ostalo mu je nešto više od dvije i pol godine.
Ako predsjednica suda u Haagu odobri Prliću prijevremeno puštanje na slobodu, obrana je već dostavila i jasne privatne planove. Jadranko Prlić ne namjerava se vraćati u Bosnu i Hercegovinu, nego planira živjeti sa suprugom u Zagrebu, gdje mu žive kćeri i šestero unučadi. Navodno se planira uzdržavati isključivo od mirovine.
