Hrvatska se godinama trudi izgraditi imidž moderne, europski orijentirane države koja je davno zatvorila mračna poglavlja svoje prošlosti. No, dok diplomacija i turistički marketing rade na toj slici, hrvatsko-švedski novinar Tonchi Percan u švedskim medijima šalje potpuno suprotnu poruku. Percan je švedskom mediju Expressen objavio autorski komentar u kojem tvrdi da se u Hrvatskoj normaliziraju fašistički simboli, a među onima koje je izravno prozvao za doprinos tom procesu našao se i kapetan hrvatske nogometne reprezentacije — Luka Modrić.
Riječ je o autorskom komentaru, ne o novinarskoj vijesti utemeljenoj na dokazima ili sudskim presudama — no upravo je to ono što tekst čini još zanimljivijim za hrvatsku javnost. Percan u tekstu ne štedi ni državni vrh, ni Hrvatski sabor, ni javnu televiziju, optužujući ih da svojim postupcima ili šutnjom doprinose atmosferi u kojoj simboli ustaškog režima postaju sve prihvatljiviji u javnom prostoru.
Legitimna kritika ili napad na vlastitu zemlju?
Kada slične ocjene dolaze od stranih političara ili međunarodnih medija, rasprava se obično svodi na pitanje percepcije Hrvatske u svijetu. No kada iste tvrdnje iznosi osoba hrvatskog podrijetla koja godinama živi i radi u Švedskoj, stvar dobiva sasvim drugu težinu — i otvara pitanje: je li ovo legitimna politička kritika iznesena pred stranom publikom, ili svjesno stvaranje negativne slike o vlastitoj domovini?
Odgovor prepuštamo vama, čitateljima.
Cijeli prijevod komentara koji je izazvao buru donosimo u nastavku, kako biste sami mogli prosuditi njegove tvrdnje, argumente i zaključke.
Kako se normaliziraju fašistički simboli
U samo nekoliko godina nacionalni konzervativizam ojačao je u Hrvatskoj.
Tonchi Percan smatra da je nogometna zvijezda Luka Modrić pridonio tome da se jedan stari nacistički pozdrav ponovno normalizira.
Komentar.
Luka Modrić, jedan od najboljih veznih igrača na svijetu, pretvorio je malu Hrvatsku u nogometnu velesilu. Svjetsko prvenstvo 2026. bilo je njegovo posljednje veliko natjecanje – bez njega je teško zamisliti Hrvatsku u istoj ulozi. No Modrićeva ostavština izvan nogometnog terena, smatra autor, mnogo je mračnija.
Sve je počelo tijekom Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018., kada je Modrić predvodio Hrvatsku do finala i proglašen najboljim igračem turnira. Po povratku kući dočekan je poput rimskog vojskovođe, a državna televizija uživo je prenosila svečani doček.
Modrić je imao čvrste stavove o tome kako bi on i njegovi suigrači trebali biti dočekani. Osobno je zamolio pjevača Marka Perkovića, poznatijeg pod umjetničkim imenom Thompson, da nastupi na proslavi.
Thompson je poznat po tome što svoje koncerte započinje pokličem „Za dom spremni“, pozdravom koji se često uspoređuje sa „Sieg Heil“, a poznat je i po izjavama koje se smatraju naklonjenima fašizmu te po korištenju ustaške simbolike. U nekoliko zemalja Perkoviću je zabranjeno nastupati zbog tekstova koji bi mogli predstavljati poticanje na mržnju prema određenim skupinama.
U hrvatskoj Vladi i zagrebačkoj Gradskoj skupštini zavladala je panika kada se pokazalo da je Thompson u autobusu s reprezentativcima. Strahovalo se da će njegova prisutnost i simboli s kojima ga se povezuje narušiti ugled koji je Hrvatska godinama gradila. Ustaški pokret bio je poznat po svojoj brutalnosti i genocidu nad Židovima, Srbima i Romima tijekom Drugog svjetskog rata, a službena Hrvatska željela se od toga distancirati.
Kada je Thompson ipak izašao na pozornicu, Modrić ga je zagrlio i zamolio da zapjeva okupljenom mnoštvu. Tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić prekinuo je nastup, pozivajući se na nadolazeću kišu i grmljavinu, čime je, prema autoru, spriječio da se nacistički pozdrav zaori gradom.
No od 2018. politički se krajolik promijenio. Vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) više se ne bori protiv ustaškog pozdrava. Premijer Andrej Plenković izjavio je da ga više nije moguće zabraniti te je umjesto toga govorio o potrebi obrazovanja. Nekoliko ministara njegove vlade također je viđeno na Thompsonovim koncertima kako uzvikuju taj poklič.
U Hrvatskom saboru, tvrdi autor, čuju se nacistički poklici, a Hrvatska radiotelevizija prenosi Thompsonove nastupe bez uklanjanja njegova pozdrava. Srpska kulturna društva bivaju napadnuta. Pisci dobivaju prijetnje. Crne košulje marširaju ulicama, a nogometni navijači tijekom utakmica uzvikuju „Ubij Srbina“.
Modrićeva sportska ostavština neupitna je. Istodobno, smatra autor, njegovo ponašanje pokazuje kako jedna nacionalna ikona može utjecati na društvo – i kako se fašistički simboli mogu postupno normalizirati.
Autor: Tonchi Percan
Sloboda izražavanja ili narušavanje ugleda države?
Namjerno stvaranje negativne slike o vlastitoj zemlji samo po sebi nije kazneno djelo, jer je i oštra kritika države i društva zaštićena slobodom izražavanja. Hrvatski Kazneni zakon ipak kažnjava javno izvrgavanje Republike Hrvatske ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju, no procjena je li pojedini tekst prešao tu granicu može biti isključivo stvar nadležnih tijela i suda.
U konkretnom slučaju ostaje legitimno pitanje je li autor iznio dopuštenu, premda izrazito jednostranu političku kritiku, ili je Hrvatsku pred stranom javnošću prikazao na način koji prelazi granice odgovornog novinarstva.
