Zašto svako ljeto ugostitelji vape za radnom snagom? Je li doista kriva turistička sezona, preveliki nameti države ili sami ugostitelji snose određenu odgovornost često nudeći niske plaće i ne baš uvijek najbolje uvjete rada?
Nedostatak kvalitetnih konobara danas je veliki izazov za Hrvatsku, premda bi se moglo reći da su uvjeti koji im se nude trenutno znatno bolji nego prije deset, dvadeset ili trideset godina. No je li to dovoljno s obzirom na današnji životni standard? I zašto se ta priča ponavlja iz godine u godinu?
Naime, ugostitelji iz unutrašnjosti se žale kako u ljetnim mjesecima ostaju bez radne snage zbog sezone na moru, a ni studenti nisu baš previše zainteresirani za rad u kafiću ili restoranu. Međutim pogleda li se struktura oglasa, i na moru i na kopnu globalni je nedostatak radnika, pa se postavlja pitanje u čemu je problem?
Ranijih godina taj se manjak konobara i konobarica najčešće pokrivao radnicima iz BiH, no otvaranje europskih granica omogućilo je puno bolje plaćen posao u drugim državama, pa je većina krenula trbuhom za kruhom. Sada se “tipluje” na radnike iz Indije, Filipina i drugih zemalja, što u konačnici za poslodavce nije loše jer gostu mogu pružiti uslugu, no ipak ostaje pitanje zadovoljstva gostiju.
Tko je zakazao – sustav ili poslodavci?
Ne bismo li ipak trebali razmišljati u smjeru poboljšanja svog odnosa prema domaćim djelatnicima, a ne vapiti kako je sustav zakazao.
Primjerice, u Osijeku ima i svijetlih primjera ugostitelja koji uz visoke plaće svojim konobarima i konobaricama omogućuju i zaradu kroz staru dobru “bakšu”, a za svaki vikend vlasnici “uskaču “ umjesto djelatnika kako bi se odmorili od napornog tjedna. Tu su još i posebne nagrade za dobro odrađen mjesec, a isto tako i pokloni za božićne ili uskršnje blagdane. Njihovim djelatnicima ne pada na pamet ostaviti dobro plaćen stalan posao i otići na sezonski rad na more.
Nije loše ni studentima, ukoliko žele raditi, jer sa 6 eura po satu i 8 sati dnevnog rada, mogu doći do gotovo tisuću eura mjesečno.
Činjenica je da razlike od grada do grada svakako postoje, ali je situacija obrnuto proporcionalna, pa u onima s nižim cijenama niža su i režijska i druga davanja.
Stoga se nameće zaključak kako je važno ne samo ponuditi konkurentne plaće, već i kreativno pristupiti promjenama na tržištu rada kako bi se zadržali domaći radnici.
Ali tu država mora prepoznati potrebe ugostitelja i smanjiti poreze i namete koji su veliki ne samo za ugostiteljsku već i za druge branše u Hrvatskoj.
