Profil nestalih osoba različit je, a otprilike jedna četvrtina otpada na mlade, dok su ostali odrasle osobe.
Razlozi odlaska od kuće u nepoznatom smjeru različiti su. Mladi bježe od kuće zbog ljubavi, ali ima dosta i onih koji bježe iz odgojnih ustanova. Kod odraslih je to ipak drugačije te je dosta onih koji odlaze nenamjerno, zbog raznih psihičkih bolesti.
Iako gledamo dosta kriminalističkih serija te se često pomisli o trgovini ljudima i organima, takvih slučajeva nema puno, ispričao je za HRT-u emisiju “Dobro jutro” dr.sc. Josip Pavliček, voditelj katedre za kriminalistiku na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu.
Čekanje od 24 do 48 sati od nestanka osobe kako bi isto prijavili, često je kontraproduktivno, te upravo stoga obitelj treba procijeniti radi li se o nestanku i što prije ga prijaviti. Naime, što se prije prijavi nestanak veća je šansa pronalaska nestale osobe.
Najčešće nestale osobe policija pronađe ili se same vrate kući, no postoje i oni koje policija ne može pronaći. Činjenica je da intenzivna potraga traje upravo prvo vrijeme, a što duže nema nestale ostale intenzitet postrage se smanjuje.
Pavliček je komentirao i nestanak Splićanina Mateja Periša, koji je nestao uoči Nove godine u Beogradu, rekavši da je takvih slučajeva puno, no manje se o njima zna jer u njihovu potragu nisu uključeni mediji.
Komentirao je najnoviju dojavu o Mateju Perišu kako je viđen u Njemačkoj, rekavši kako i takve dojave policija mora provjeriti iako puno dojava bude beskorisno. Pavliček ipak nije htio “predvidjeti” kako će završiti potraga za Matejem.
Inače, najstariji nestanak zabilježen u pisanoj evidenciji datira od 1960.-te godine, a u pitanju je nestanak ženske osobe.
