Alpinistička i HGSS-ova legenda Stipe Božić objasnio je za N1 kako je Poljak, za kojega HGSS već danima po Biokovu traga bez nade da je još živ, bio vrhunski pripremljen, ali mu se očito ipak potkrala mala greška
Ovo je možda i najopasnija planina u Hrvatskoj, više liči na Alpe“, opisivao je Božić Biokovo s kojom je poljski turist prije skoro dva tjedna krenuo odmjeriti snage, donosi N1.
Božić je objasnio da se na tom mjestu, na kojem je Poljak očito stradao, nalaze stijene visoke do 500 metara, da je riječ o prostoru koji se u tom obliku u daljinu pruža 10 kilometara.
Šanse za pronalazak su vrlo male
“Kretanje je moguće na samo nekoliko staza. Šanse za pronalazak su vrlo male“, konstatirao je Božić.
“U novije vrijeme sve je više takvih brdskih trkača koji posjećuju planine, koji su vrlo spremni, koji su brzi, koji s malo vode i malo opreme mogu napraviti više nego planinari. Imao je sve što je trebao, čak se uputio nizbrdo proije nego što je planirao. Međutim, ta planina kad se ide sa Sv. Ilije, vrlo je nezgodna, ima nekoliko zamki, dostra se ide poprijeko, a ispod vas su visoke stijene“, objasnio je okolnosti čuveni HGSS-ovac.
Foto: Wikimedia
Njega nećemo naći živog
Dodao je kako je Poljak supruzi javio kako je krenuo nazad ranije nego što je planirao, jer je ostao bez vode. Izvrsno je znao što čini. Ipak:
“Na tom području imamo već pet žrtava. Njega nećemo naći živoga.”
Stipe Božić je rekao kako je staza na tom dijelu Biokova, koliko god je teška i nezgodna, dobro obilježena planinarskim znakovima.
Poljak zalutao
No, čak i u takvim uvjetima može se potkrasti pogreška i to je po svoj prilici bilo ono što je bilo presudno za najnoviju nesreću:
“U nekim okolnostima, ako čovjek nije dobro koncentriran ili ako mu se učini da je bliže nečem, može zalutati.”
Planinina koja nosi ljepotu, zdravlje, ali i opasnost
Turisti koji ljeto provode u Brelima, Baškoj Vodi, Makarskoj, Podgori… često žele spojiti ono što je u mnogim mediteranskim zemljama nespojivo – more i planinu. Naime, miješanjem planinskog i morskog zraka, ovaj dio hrvatskog Jadrana je poseban i za zdravlje, ali i za sve one koji prakticiraju sportski život. Tako turisti iz Češke, Poljske, Njemačke, koji se rekreativno bave trčanjem, jutro obično započinju trčanjem po Biokovu, poslije kojeg slijedi kupanje u kristalno čistom plavom moru. Sve to ih oduševljava, no ono što im je teško shvatiti je opasnost koju uz svoju divlju ljepotu nosi Biokovo.
Biokovo najbolje znaju starosjedioci
Biokovo je, znaju starosjedici, puno škrapa koje su duboke i 50 do 100 metara, a koje ljetni pljusak lako napuni kišnicom. Je li se nestali Poljak spotaknuo i pao u neku od tih škrapa, nije uopće nevjerojatno.
Planina je i puna ponornica, koje nose opasnosti za sve one koji skrenu s označene staze, kako bi prekratili put. A biti na Biokovu nespreman za njega, znači i izdržati ljetne temperature koje gore padnu i na 5-6 stupnjeva.
Planina koja je sačuvala dio leda
Predivna planina koja se nadvija nad malim dalmatinskim mistima, u sebi krije i ledenu špilju, poznatu samo starosjediocima, koji su u davna vremena odlazili u nju po led u kojem su čuvali ribu.
Planini se treba diviti, ali i poštovati je, što turisti koji odlaze nespremni i nesvjesni da se u njoj skrivaju i brojne životinje poput divokoza, veprova, vukova, pa i vrlo opasnih zmija. A u vrijeme suša, životinje kreću tražiti vodu, te je upravo prije par godina u potrazi za vodom jedna divokoza pokrenula “lavinu kamenja”, u kojoj je cestom vozeći motor jedan mještanin i nastradao.
Teško pregledan teren
Stipe Božić je poznavajući i diveći se godinama Biokovu, objasnio zašto je HGSS-u tako teško pretraživati takav teren:
“Zato jer je to jedan labirint okomitih žlijebova, jaruga, grebena visokih i po 300 ili 400 metara. To ne možete gledati ortogonalno, a opet u toj slici ima mnoštvo oblika gdje je (Poljak) mogao pasti.”
“Imao je mobitel, supruzi je poslao sliku dva sata prije nego što je odustao. Procijenio je da nema dovoljno vode za nastavak puta. Bio mu je cilj otići preko Sv. Ilije na Veliko brdo… Uz pomoć naših službi otprilike smo locirali njegovu poziciju. Ali, to je široko područje“, rekao je Božić.
Po prvi puta ovako duga, velika i opsežna potraga
Mještani Brela, u kojima je odsjela obitelj Poljaka koji će, kako je za pretpostaviti, zauvijek ostati u tišinama Biokova, ne pamte ovako dugu i opsežnu potragu za ikim do sada. Čak si postavljaju pitanje radi li se o nekoj “poznatoj” osobi, kada se potraga s jednog helikoptera koji je kružio tijekom dana iznad Biokova i dovoženja HGSS-a, proširila i na planinare koji su počeli pretraživati planinske puteve, potragu s psom već od 3 sata ujutro, što je izuzetno opasno… Nažalost, potraga nije urodila plodom
U planinarenje u grupi ili po dvoje
I Stipe Božić je poručio kako je i najspremnijima puno pametnije kretati se u grupi, najmanje po dvoje:
“Svjedoci smo da dođu obitelji iz kontinentalnih zemalja, planinari, pa spoje ugodno s još ugodnijim, more i planinu… Dok smo bili gore na Biokovu, sreli smo desetak sličnih planinara, čak i iz Poljske“.
A obilazak Biokova i do sada je uvijek bio organiziran s 3 vodiča, koji su uvijek upozoravali kako se za Biokovo treba posebno pripremiti, ponijeti dovoljno vode i toplu odjeću.
Upravo zbog svih opasnosti zbog kojih svake godine HGSS krene u potragu za izgubljenim turistima, mještani se pitaju hoće li konačno netko turiste educirati o ljepotici koja se ponosno nadvija nad malim dalmatinskim mjestima, biserima uz plavo more.
