Sa slavnoga Trga svetog Marka nestali su i golubovi. Zašto bi dolazili kad ih nema tko hraniti? Otjerani koronavirusom, inozemni turisti napustili su Veneciju, jedan od najdražih im talijanskih gradova. Mnogi mještani žele da se vrate.
“Venecija je bez turista mrtav grad“, kaže 66-godišnji gondolijer Mauro Sambo, koji se tim poslom bavi od 1975.
“Čak i s ovim mjerama popuštanja, tko će na plovidbu gondolom? To rade stranci, ne domaći“, pripovijeda bradati gondolijer čisteći svoju gondolu usidrenu u blizini Duždeve palače. Talijanska vlada najavila je da će granice otvoriti tek 3. lipnja.
Kanali Venecije | Izvor: Twitter
Oko Canala Grande mrtva je tišina. Ukrašene palače s obje strane kanala, luksuzni hoteli i kulturne institucije zatvorene su.
Turizam u talijanskom BDP-u sudjeluje s 13 posto. U tom sektoru je i 15 posto svih radnih mjesta u zemlji. U Veneciji je to mnogo izraženije. Čak 65 posto građana radi u turizmu.
“Utjecaj koronavirusa na inozemne dolaske, koji čine 85 posto turizma u gradu, pogubniji je nego u drugim odredištima koji imaju više domaćih od stranih turista“, rekla je Paola Mar iz gradskog turističkog ureda.
Preživjet ćemo
“Ovo je rat, a preživjeli smo ratove i prije“, tvrdi 47-godišnji građevinar Francesco Pecin.
“Prebrodit ćemo ovo zahvaljujući našem poduzetničkom duhu“, dodaje Pecin kojeg su novinari zatekli u šetnji pokraj Mosta uzdaha.
“Ali turizam nam je nužan“.
S njim se slaže i 61-godišnji zlatar Enrico Facchetti.
“Grad svoje gospodarstvo temelji na turizmu. Možda je to pogreška, no nismo imali izbora“.
Venecija je kroz svoju povijest bila otvoren grad. Njezina maritimna ekonomija prihvaćala je trgovce svih vrsta i ta je otvorenost gradu donijela napedak i prestiž.
“Povijesno, Venecija je svjetski, kozmopolitski grad“, kaže Facchetti.
“Pogledajte ovu baziliku“, dodaje pokazujući na ckrvu svetog Marka. “Ona je u bizantskom stilu, brončani konji na zabatu stigli su iz Carigrada“.
Ima i onih koji unatoč krizi misle drugačije. Na velikom plakatu izvješenom na jednoj zgradi piše: “Siti smo noćenja s doručkom!”.
Vlasti godinama zanemaruju svoje građane. Venecija sa širim gradskim prstenom ima 260 tisuća stanovnika, ali od toga ih manje od petine živi u povijesnom centru.
Odljev stanovnika na kopno, gdje su cijene niže, a život ugodniji, ne prestaje. Čak je i na otoku Muranu, slavnom po proizvodnji stakla, jedan staklarski obrt pretvoren u hotel-restoran.
“Nema više tradicionalnih zanata“, kaže poduzetnik Dimitri Tiozzo. Unatoč svim prigovorima, povratak turista je prioritet, kaže Mar.
Prisjetila se i povijesno visokih poplava s kraja prošle godine, koje su gradu nanijele milijune eura štete.
“Ovaj grad pati od studenoga“, rekla je.
