U Muzeju Slavonije u Osijeku, uz ostalu masonsku ostavštinu od 410 predmeta, čuva se i tajna knjiga rituala. Osječka loža pod nazivom Budnost, djelovala sve do Drugog svjetskog rata, piše Glas Slavonije.
Interes javnosti za masone ne jenjava ni nakon što se smirila svađa između hrvatskih masona, uglednog oftamologa Nikice Gabrića i sada bivšeg glavnog državnog odvjetnika Dražena Jelenića, a kojeg je upravo članstvo u tom udruženju “koštalo” funkcije. U pranju “prljavog rublja” u medije su iscurile informacije o nekim članovima, a sam Gabrić u svojim medijskim nastupima, iznio je i dio rituala koji se događaju prilikom okupljanja.
U knizi rituala sva pravila: tko gdje sjedi, tko lupa čekićem
“Postojanje slobodnozidarskih udruženja nikada nije bila tajna. Tako, primjerice, u Osječkom adresaru iz 1937. nalazimo adresu i broj telefona Slobodnozidarske lože. Tajna je samo čin obreda i tko su članovi. Mi imamo Knjigu rituala na njemačkom jeziku, koju je 1888. izdala Velika loža Ugarske. U Ritualu točno piše što gdje stoji, nacrtano je kako mora izgledati hram i tko gdje sjedi, tko što nosi i tko lupa čekićem, tko kada ustane, a tko sjedne. Zapravo, sve je poznato“,rekao je za dnevni list viši kustos Muzeja Slavonije, Grgur Marko Ivanković.
U osječkom muzeju nalazi se najveća zbirka povijesne masonske ostavštine u ovom dijelu Europe. Riječ je o čak 410 predmeta, o kojima brigu vodi osječki povjesničar umjetnosti i legitimni čuvar masonskog blaga, viši kustos Ivanković.
Vrijedna zbirka zagubljena do 1994.
Ostavštinu posljednje osječke masonske lože, Muzej Slavonije je dobio u baštinu još početkom Drugog svjetskog rata, ali predmeti spremljeni u zakovane sanduke završili su u jednom od muzejskih depoa te pali u zaborav. Ponovo su otkriveni “pospremanjem muzeja” tek 1994. godine.
“Osječka loža, pod imenom Budnost, djelovala je sve do Drugog svjetskog rata. U Njemačkoj su bili zabranjeni s dolaskom Hitlera na vlast i bili su svjesni da se takva ideologija primiče i nama te da je gotovo s djelovanjem, pa su svu svoju imovinu razdijelili. Zgradu u kojoj je bila posljednja loža, na Trgu baruna Trenka, poklonili su gradu Osijeku i u njoj su i danas brojne građanske udruge. Dio namještaja, predmeta i pribora darovali su Muzeju, a ostavština je službeno preuzeta od posljednjeg starješine lože Budnost, Andrije Krbavca, inače vlasnika Štamparskoga zavoda. Tadašnji je ravnatelj Muzeja, dr. Franjo Buntak, preuzeo i biblioteku sa slobodnozidarskom literaturom, koja datira još od 1780-ih godina”, ispričao je Ivanković.
O masonskim predmetima najviše saznanja iz Budimpešte
Prema njegovim riječima, informacije o otkrivenim predmetima, najviše su dobili u Magyar Nemzeti Múzeumu u Budimpešti, pa su tako saznali da su pronađene pregače majstorske, a da su kožne torbice služile za odlaganje predmeta i nakita, pri ulasku u hram jer se nitko nije smio isticati.
Najveći dio zbirke danas čini pribor za jelo, ali tu su i stupovi iz hrama, namještaj, staklenka iz temeljnog kamena sa spomen-spisom, mačevi, torbice, naslonjač starješine lože, kutija za balotiranje. Kutija ima posebnu vrijednost jer njome se i danas, upravo balotiranjem, odlučuje o novom članu. I to tako da svatko uzme jednu bijelu i jednu crnu kuglicu. Ukoliko se smatra da je budući član dostojan masonske lože, bijela kuglica se ubacujete u bijelu posudicu, a crnu kuglicu u crnu posudicu. No, ukoliko se osobu ne smatra osoba najboljim kandidatom za slobodnog zidara, onda se crna kuglica ubacujete u bijelu posudicu, pa time potencijalni kandidat ne može postati mason.
VEZANO:
Cijelo 19. stoljeće, Osijek bez masona
Najstarija osječka loža osnovana je 1773. i djelovala je do kraja 18. stoljeća. Cijelo 19. stoljeće, slobodnog zidarstva u Osijeku nije bilo. Tek kada je krajem tog stoljeća utemeljena Velika loža Ugarske, počinju se ponovo razvijati lože u tom dijelu carstva.
Prema riječima Ivankoviča, osječki slobodni zidari prvotno su bili članovi zagrebačkih loža. Djelovali su kao vjenčić, a tek kada su stekli dovoljno majstora i kada je izgrađen hram, odnosno kino Urania, postali su loža. Hram se nije nalazio u prostoru gdje je kino, nego u zgradi sa strane, gdje su danas prostori uprave Kinematografa.
“Na vrhu fasade nalazi se reljef sfinge, koja simbolizira čuvaricu tajne, a onima koji znaju čitati simbole jasno govori o čemu je riječ. Zgrade na kojima možete vidjeti masonsku simboliku današnja je zgrada Fine sa svoja dva velika stupa te zgrada u Strossmayerovoj ulici gdje je Viktor Axmann keramičke pločice složio u slobodnozidarskoj simbolici” objasnio je za medije Ivanković dodavši da slobodnih zidara zacijelo ima i danas u Osijeku.
