EKSLUZIVNI INTERVJU IZ KINE Splitski slikar Zvonko Bilandžić provodi dane u karanteni

Splitski slikar i ing. brodogranje Zvonko Bilandžić od 2018. godine radi u Kini, a nakon povratka s redovne pauze u Splitu “odrađuje” karantenu. Iz hotela s 4 zvjezdice ispričao je za Cronika.hr kako se Kina nosila s koronavirusom

Razgovor sa Zvonkom Bilandžićem počeo je nekako jednostavno, razmjenjujući podatke o vremenskom razlici koja nas dijeli s Kinom. A i kako bi drugačije s čovjekom koji, osim što se bavi brodovima, i fantastično slika. Naš Splićanin na radu u dalekoj Kini trenutno je u karanteni i to 20-tak kilometara od Šangaja, a razlog je što je bio na odmoru, odnosno redovnoj pauzi u Splitu.

U vrijeme kada svi putevi vode iz Kine, logično pitanje je bilo što Zvonko Bilandžić radi u Kini.

Radim na poslovima inžinjera brodogradnje, odnosno inspektora brodskog trupa. Posao me odvea u Kinu, jer je što se brodogradnje tiče, kod nas sve manje-više stalo. Nema toga kao što je nekoć bilo. Radio sam nekoć 10 godina u škveru splitskom, a nakon toga sam radija kao šef radilišta jedne privatne firme, tri i po godine i zadnje vrime kao poduzetnik. Ima sam 124 djelatnika u svim brodogradilištima u Hrvatskoj.

Pa kako ste se onda našli u Kini?

Dogodilo se to da je nasta kraj u svezi neplaćanja. Ostali su mi dužni velike novce i ja sam se jednostavno mora povući. A sad da ne nabrajam tko i kako. I kad ne dobijete jedno 100 tisuća eura normalno da se gasite.

I onda ste pronašli posao u Kini?

Da, ovo je manje-više moj posa, jer ja sam radija u Brodosplitu kao glavni kontrol kvalitete konstrukcije. To je nešto slično, jel.

Kako ste se našli u karanteni? Jeste Vi u karanteni ili samoizolaciji?

Ja sam u karanteni, nisam u samoizolaciji. Kako? Pa, evo ovako, ja sam tu u Kini, evo da budem iskren doša sam 8.8.2018. Zamislite koji broj. I od tada radim za norvešku kompaniju koja me iznajmila Dancima na izradi ro ro brodova za prijevoz kamiona. I tu imamo narudžbu od 6 brodova, no u Wuhanu se pojavio koronavirus i tako je to sve stalo. U biti se pojavio pred njihovu godinu, kinesku novu godinu. I baš u to doba kad se to počelo širit na veliko ja sam bija udaljen nekih 720 kilometara od žarišta, od provincije Hubei, odnosno od samog Wuhana.

Kinezi su to jako dobro odradili na način da su svaki garden, jer njihovi su gradovi podijeljeni na gardene, izolirali. Znači, svaki stanovnik u tom gardenu je bio u samoizolaciji, kada su prestali s radom i kada smo mi prestali s radom.

Ako želite kupiti nešto više spize dobijete kupon, a ako ne, onda možete bez kupona otići unutar gardena u te male dućane kupiti što trebate.

Znači, kineska vlada je pomagala ljudima da se imaju s čime hraniti?

Tako je. Znači, vlada kineska je pomagala. To mi nećemo nikad doseć, ovu razinu koju oni imaju. To je nešto za nevirovat. Oni imaju strašnu disciplinu, šta se tiče ovoga svega. Znači, ako je to rečeno onda u tom slučaju nitko, baš nitko ne smi proturiječiti, odnosno nešto činit van zakona, jer oni se strogo toga drže. Znači, svi su oni morali imati maske onog dana kad je rečeno da svi trebaju imati maske. Ako neko ne drži masku, onda ga drugi građanin upozorava ili ga prijavi. Znači, ne može se dogodit da neko nema masku. Ili mu se osigura ako nema.

Znači, ako nema dobije, a ne trči kao kod nas u ljekarnu, pa ili nema ili je skupa. A da ne govorim o redovima.

To je skroz drukčije ovde. Da se razumijemo, nije ni ovde bilo, međutim brodogradilište se pobrinilo da nama osigura maske, odnosno moja tvrtka. A da se razumimo, njih 20 posto inače nosi maske i kad nema virusa. Nose da ne zaraze druge. Ista stvar u Koreji. Ako imaju prehladu oni nose maske da ne bi druge zarazili.

Znači, vrlo su odgovorni?

Ma, kako ne. To je strašna disciplina, jer u protivnom ode glava. Drukčije se ovde funkcionira. To je nebo-zemlja u odnosu na nas. Samo, ovo šta spominju oni te mokre tržnice, moram priznat da ja to nisam baš vidija jer ja živim u Yangzhou. To je grad 320 kilometara sjeverno od Šangaja i broji 4 i pol milijuna ljudi.

Je li tu sve stalo? Jesu li zabranjeni odlasci na posao, jesu li ljudi potjerani kući i prisiljeni da pozatvaraju ono što imaju?

Oni su u to doba kad se pojavio virus, oni su znali da jedino na način da se samodiscipliniraju i da tako mogu sve savladati. Tako da je bila ta strašna samoizolacija. Zaboravija sam Vam reći, ja imam rotacije 12 tjedana u Kini, 2 tjedna kući. 22.02. sam išao u Hrvatsku, bija doma. Bija sam uglavnom doma, iako sam se javlja kod nas u Higijenski svakodnevno. Čim sam došao u Hrvatsku, normalno da sam pazija da se ne bi slučajno dogodilo da koga zarazim. Nakon 5-6 dana shvatiš u biti da nije. Jednostavno ne osjetiš ništa na sebi, iako kaže da ne mora to značit ništa. Ja zaista moram priznat da sam se osjeća ko dren. Čak sam i izbjegava roditelje, reka sam im nemojte blizu mene, bar dva-tri metra. Nisam se ni pozdravija s njima kako valja, čisto iz razloga šta nisam htio ništa riskirat prema njima.

Ja sam se vratio 10.03. ovde, onda vam je pravilo da obavezno morate ić u izolaciju, znači u karantenu. I to, oni vas smjeste u nekakav hotel. To nije hotel bilo kakvi, moj hotel je četiri zvjezdice, ja moram priznat da je meni divota. Stvarno, ništa mi ne fali. Donija sam pancete, luk, kobasica, pečenice, svega. Mislim, iako ja njihovu spizu jedem, ali za svaki slučaj. Ja sam i slikar, onda sam donio i boje, tako da ja upravo slikam.

Ja sam zapazila da ste slikar, ali nisam znala da se bavite brodovima. Imate lijepe slike.

Fala lipa. U biti mene je spasilo slikarstvo kad sam bankrotira, kad se sve ugasilo. U to doba kad se ugasilo ja moram priznat da sam ja živio od slikarstva. Slika sam jedno vrime, od 2013. do 2018. na Pjaci sam slika. Ja sam živija praktički od slikanja i moga sam imati od slikarstva, ajmo reć, solidnu plaću.

Kako je to Kina riješila da ljudi financijski ne propadnu, ne budu gladni, plate režije, ne ostanu bez posla?

Ne znam ja pojedinosti, ali vlada izađe u susret. Recimo, ovaj čovjek koji je mene svaki dan vodija na preglede, on je baš iz te provincije, i taj čovjek mi je rekao da, s obzirom da je ovo državno brodogradilište da će oni izaći u susret i na ovaj i na onaj način. Država će pazit da, recimo, ljudi koji su pod kreditom neće morat platit odma. Kad će startat ne znam. Iz te provincije mislim da nije nitko još došao na posao. Oni su strašno disciplinirani. Uglavnom su svi doma i čekaju da se sredi situacija. Nije to još sve gotovo, mislim da je to 90 i nešto posto sređena situacija, ali nije to još sređena situacija. Još ljudi umiru.

Je li cijela Kina bila u izolaciji ili samo onaj dio koji je bio žarište?

Po priči ovde koja ide, oni su nastojali da svi veliki gradovi koji su imali i jednog zaraženog su donijeli zakon da idu u izolaciju i da prekinu s radom. Jedino su radile trgovine. Veliki centri i restorani znam da nije ni jedan radio. Te gardene su oni čak blokirali, nitko u njih nije mogao ući. Svaki garden ima svoje stražare, pa vi ulazite. Znači, svaki garden je se organizira, ustvari lokalna vlada je ovdje naredila da se svaki garden posebno organizira. U zapadnom dijelu Kine nije bilo uopće virusa. Ovaj dio ovdje je najrazvijeniji. U ovom kraju nisu radili. Znam da jug isto nije radio.

U gradu u kojem ja živim bilo je 22 zaraženih i od svih tih zaraženih nitko nije umra. Znači, svi su izliječeni.

Istraživala sam malo i pisala o tome kako se koronavirus pojavio još u 11 mjesecu.

Možda i jeste u 11 mjesecu, jer znate što je, Kinezi su izuzetno oprezni. Oni ne žele odmah dići sve na na sva zvona, pokušavaju riješiti situaciju, a da bude onako tajno. Pretpostavljam da je, jer oni imaju strašne restrikcije, ovdje nije baš sloboda govora toliko popularna. Oni zaista gledaju srediti situaciju na brzinu, bez panike. Ja pitam njih vezano za ovu tržnicu, je li to razlog, a oni recimo smatraju da su oni sami krivi. Jer kao, sad to pod navodnike, je pobiga… U biti lik koji je bio zaražen u tom laboratoriju, to je najveći laboratorij za te viruse u Wuhanu, oni smatraju da je taj čovik prenio taj virus jer se slučajno zarazio. Oni rade na nekakvom ispitivanju. Druga verzija je da su došli ti američki vojnici, pa da su imali vježbu u Wuhanu. To je njihov najveći vojni centar, taj Wuhan.

Kinezi smatraju da Amerikanci nisu krivi. To je kroz njihove medije.To kad se dogodilo, to je bio strašan bum. Mislim da je bilo 15-16-tog, pa prije ste vi u Hrvatskoj čuli.