Gradonačelnik američkog grada Aurore u saveznoj državi Colorado, Mike Coffman, već nekoliko mjeseci svakog petka navečer napušta svoj dom i odlazi u gradsko sklonište za beskućnike, gdje noć provodi na jednostavnom vojničkom krevetu zajedno s ostalim korisnicima skloništa. Ne radi se o jednokratnoj simboličnoj gesti ili medijskoj kampanji. Coffman je s ovom praksom započeo krajem veljače ove godine te ju nastavlja iz tjedna u tjedan kako bi iz prve ruke upoznao svakodnevne izazove s kojima se suočavaju osobe bez doma.
Sklonište u kojem boravi dio je Aurora Regional Navigation Centera, centra kapaciteta oko 600 kreveta koji je osnovan kako bi beskućnicima, uz privremeni smještaj, pružio pomoć pri zapošljavanju, liječenju ovisnosti, psihološku podršku i pronalazak trajnog smještaja.
Gradonačelnik ne koristi nikakav poseban tretman. Spava u zajedničkoj spavaonici na istom tipu kreveta kao i ostali korisnici skloništa. Kaže da su prve noći bile posebno teške zbog buke, hrkanja i laveža pasa, budući da sklonište dopušta korisnicima da sa sobom dovedu svoje kućne ljubimce.
Subotom ujutro sudjeluje u podjeli doručka te razgovara s ljudima koji ondje borave, nastojeći razumjeti njihove životne priče i probleme.
Promijenio mišljenje o beskućništvu
Coffman priznaje kako je upravo boravak u skloništu promijenio njegov pogled na beskućništvo.
Ranije je smatrao da su glavni uzroci beskućništva ovisnosti i mentalne bolesti. Međutim, nakon brojnih razgovora s korisnicima skloništa zaključio je kako je stvarnost mnogo složenija.
Prema njegovim riječima, mnogi ljudi završili su na ulici nakon gubitka posla, rastućih troškova života, deložacije, obiteljskog nasilja ili drugih životnih okolnosti koje su ih dovele do financijskog sloma.
“Postoji i snažna ekonomska dimenzija beskućništva. Ljudi koji žive od plaće do plaće mogu vrlo brzo ostati bez doma ako se dogodi samo jedan ozbiljan životni problem“, poručio je gradonačelnik.
Dodaje kako ga je iskustvo naučilo da beskućnike više ne promatra kroz stereotipe, već kao pojedince sa specifičnim životnim pričama i izazovima.
Želi unaprijediti sustav pomoći
Coffman ističe kako njegov cilj nije samo bolje razumjeti život u skloništu, već i uočiti nedostatke sustava kako bi gradske službe mogle poboljšati programe pomoći.
Najavio je da će nastaviti provoditi petke u skloništu sve dok program, kako kaže, ne postane primjer dobre prakse ne samo za Colorado nego i za ostatak Sjedinjenih Američkih Država.
Njegov neobičan potez izazvao je brojne pozitivne reakcije javnosti. Dok ga mnogi hvale zbog spremnosti da osobno iskusi ono o čemu donosi političke odluke, dio kritičara smatra da jedna noć tjedno ipak ne može u potpunosti dočarati stvarnost života ljudi koji nemaju dom.
Bez obzira na različita mišljenja, Coffmanovo iskustvo ponovno je otvorilo raspravu o uzrocima beskućništva te o tome koliko donositelji odluka mogu razumjeti probleme građana kada ih pokušaju doživjeti iz njihove perspektive.
