Djeca koju je životna sudbina dovela u Dom za nezbrinutu djecu imaju samo očekivanje biti kao ostali, uklopiti se.
Štićenici Doma za nezbrinutu djecu, djeca su željna pažnje i ljubavi, a poseban im je san osoba samo za njih. Želja im samo odrastati kao i njihovi vršnjaci, imati obitelj sličnu njiihovoj, uklopiti se.
Što dijete duže odrasta u ustanovi teže je odgojivo, mišljenje je psihologa. No, potencijalni udomitelji trebaju prvo dobiti licencu, postupak koji upravo prolazi homoseksualni par, kojem je Ustavni sud potvrdio da ima pravo na udomljavanje.
I biološki roditelji imaju pravo odlučiti
No, udomiti dijete baš i nije tako jednostavno i ne ide brzo. Naime, iako o svojoj djeci ne brinu, biološki roditelji imaju pravo odlučiti hoće li njihovo dijete živjeti u udomiteljskoj obitelji. Ni ustanove baš nisu brze kada se donose ovakve odluke. I tako prođe vrijeme u kojem dijete dođe u godine kada i samo može reći želi li biti udomljeno i želi li upravo tu udomiteljsku obitelj.
A udomitelji čekaju. Drugim riječima postoje udomitelji koji čekaju godinama kako bi odgajali dijete koje nema ljubav svojih roditelja.
Nerealna očekivanja
Odrastanje u ustanovi nosi puno borbe i nadmetanja s drugom djecom iz Doma, ali i stigme u školi među vršnjacima. Često ih zovu domašima. Rane su to koje ostaju na duši, a izbijaju najviše tijekom puberteta.
I dok udomitelji očekuju kako će njihova udomljena djeca biti dobra i zahvalna, dogodi se upravo da se u potpunosti izjalove njihova očekivanja. Naime, 20-tak posto djece koja odrastaju u Domu u pubertetu budu problematična, a ispod površine zapravo se krije sumnja u sebe, navika da ih se miče, poneki udarac, način na koji ih se gleda. Problematično ponašanje zapravo je način privlačenja pažnje.
Kolike su šanse istospolnog para da u svoj dom dovedu mališana iz Doma za nezbrinutu djecu?
Iz svega toga proizlazi najbolje rješenje, a to ugodan i topao dom za svako dijete. Ljubav koju može pružiti osoba koja je samo njihova, ispunila bi sve njihove želje. Homoseksulani par iz Zagreba, poželio je pružiti dom upravo takvom djetetu. No, koliko je to realno, unatoč svim odlukama Ustavnog suda, najbolje znaju oni koji rade u Domovima za nezbrinutu djecu i Centrima za socijalnu skrb.
Naime, ono što očekuje ovaj istospolni par je pristanak i samih bioloških roditelja, a najvjerojatnije i samog djeteta, za koje ne smijemo zaboraviti kako želi biti kao ostali vršnjaci, uklopiti se. A u Hrvatskoj to su obitelji gdje su roditelji različitih spolova ili oni rastavljeni.
