„Znanje svoga vlastitoga jezika donosi svakomu čověku dvě koristi: jednu, što ga čini izobraženim članom svoje domovine, a drugu, što mu k naučenju inostranih jezikah laglji put otvara.“
Veliki hrvatski jezikoslovac i gramatičar, Antun Mažuranić, rođen je na današnji dan 1805. u Novom Vinodolskom.
Antun je brat hrvatskog bana i književnika Ivana Mažuranića te putopisca Matije Mažuranića.
Sudionik i jedan od pokretača narodnog preporoda
Bio je sudionik i jedan od pokretača narodnoga preporoda. Uređivao je „Danicu ilirsku“, djelovao kao gramatičar i leksikograf, postavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji i prvi upozorio na važnost hrvatskoga naglasnoga sustava za slavensku akcentologiju.
Kao rođeni Novljanin, studirao je i znanstveno obradio hrvatski čakavski dijalekt, a naročito akcentuiranje u čakavštini.
Prvo Mažuranićevo samostalno djelo bilo je „Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike“ (1839.) u kojem je pokazao ljepotu i izražajnu mogućnost obaju jezika. Mažuranićevi „Temelji“ obrađuju sve ono što po tadašnjem mišljenju pripada gramatici, a kao način obrade gramatičke građe uporabljen je oblik pitanja i odgovora.
Vrhunac Mažuranićeve bogate jezikoslovne djelatnosti je „Slovnica Hèrvatska“ (1859.), koja je izrasla na hrvatskoj gramatičkoj tradiciji te je temeljena na književnome jeziku. To je djelo prvi najveći prikaz naglasnoga sustava u jednoj našoj gramatici.
„Slovnica“ je od 1859. godine u samo desetak godina doživjela svoja četiri izdanja, što potvrđuje njezinu onodobnu vrijednost, znanstvenu i nastavnu, a s Veberovom je „Skladnjom“ činila zaokruženu cjelinu gramatičkoga opisa hrvatskoga jezika.
Sustavnim pristupom gramatičkomu opisu te posebno opisom naglasnoga sustava i temeljnih načela tvorbe riječi, čemu valja posebno pribrojiti i temeljne opise glasova i glasovnih promjena, deklinaciju imenica, glagolski vid i pojedine odrednice nepromjenjivih vrsta riječi, „Slovnica“ je preteča suvremenih gramatičkih opisa i ima posebnu gramatičku vrijednost u jezikoslovnim promišljanjima hrvatskoga jezika.
Jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka Antuna Mažuranića bio je transliteracija glagoljskoga rukopisa Vinodolskog zakonika, prvoga pravnog spomenika hrvatskoga naroda. U tome prijepisu opisuje vinodolsku čakavštinu te postavlja temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji.
