Stres je stanje, a ne bolest
Život u stresu postao je uobičajeni način života. No, iako stres nije bolest, već stanje, ne možemo ne biti svjesni da upravo on izaziva razne bolesti. Kako znati da smo u stresu? Da bi se dijagosticirao stres potrebno je imati tri grozda simptoma, kaže prof.dr.sc. Goran Dodig. Uglavnom se prvo pojavi osjećaj trajne pobuđenosti ili možda bolje rečeno stalni osjećaj napetosti. S vremenom čovjek u stresu počme izbjegavati situacije koje su mu neugodne i stresne, a da toga uopće nije svjestan. Osoba pod teškim stresom ni noću se ne može odmoriti. Naime, stres izaziva teške i zamarajuće snove. Upravo stoga, čovjek se budi umoran. Sve to skupa polako vodi i u depresiju. No, tu šteta od stresa ne prestaje, jer taj tihi ubojica diže krvni tlak, napada štitnjaču, izaziva dijabetes. Stres je zapravo stanje u kojem se čovjek loše osjeća. Svaki liječnik će reći da je naš organizam stvoren tako da su nevjerojatno izbalansirani svi procesi u njemu da bi mogli funkcionirati. A sve to kontrolira mozak. Zapravo, možemo slobodno reći da je mozak najsavršeniji dio čovjeka. Sve informacije, sva naša proživljavanja i doživljavanja procesuira mozak. Upravo ta činjenica govori u prilog tome da kad mozak počne biti preopterećen, zatrpan nevažnim ili ružnim informacijama, trudi se održati kakvo takvo stanje organizma, pa makar i bolesno i uz određene defekte u svom funkcioniranju. A ti defekti su psihičko stanje, neraspoloženje, strah, nesanica, smetnje koncentracije, osjećaj bezvoljnosti, bez perspektivnosti, pa čak i teži psihički oblici smetnji. Stres ne vodi samo u depresiju, već i u brojne psihičke bolesti. Razlog tome je što stres bitno utječe na kemijsko-biološkom planu na rad i razvoj naših neuronskih mapa. Drugim riječima, zbog stresa stradavaju neuroni. Kako mozak ima potrebu stvoriti nove neurone, u toj brzini stvaranja može stvori nekvalitetne. A nekvalitetni neuroni loše reagiraju i ne vrše svoju funkciju kako treba. Također je problem da se u toj brzini stvaranja novih neurona mogu dogoditi i krivi spojevi, objašnjava prof.dr.sc. Goran Dodig.
No stres nije uvijek negativan. Da bi funkcionirali zapravo je potreban. Onaj koji nam smeta je negativan ili neadekvatan stres. Takav stres traje predugo, a pauze između stresnih događaja traju prekratko, pa se organizam ne može odmoriti ili je intenzitet takvog stresa toliko velik da ga naš organizam ne može savladati. Ono što je posebno problematično, naglasio nam je prof.dr.sc. Božo Bota je da neadekvatan stres izaziva razne bolesti, a bolest se izliječi samo onda ako postoji preostala cjelidbena sposobnost u organizmu. A ta cjelidbena sposobnost su stresni mehanizmi koji nas brane i štite od svega, zato i jesu tu. Cijeli naš put, od rođenja do smrti, sve što napravimo ima veći ili manji učinak na naše zdravlje.
Kako se onda obraniti od neadekvatnog stresa? Kod stresa je ipak, kako nam je rekao prof.dr.sc. Božo Bota, najvažnija pripremljenost. Naime, ako smo pripremljeni na veliki stres, tada isti neće izazvati probleme. No, ako nismo pripremljeni onda će nam i obične životne situacije biti stresne. Upravo stoga, jako je bitno kako odgajamo našu djecu. Pripremamo li ih na činjenicu da život nosi puno stresa i problema ili ih štitimo i čuvamo od svega.
