Ponovno uhićenje Željka Keruma u javnosti je opravdano reaktiviralo pitanje koje desetljećima produbljuje nepremostivi socijalni javni jaz u hrvatskom društvu, a to je – kako su i iz kojih izvora nastala golema bogatstva pojedinaca koji danas bezbrižno diktiraju društvenu stvarnost?
Javnost se zgraža nad prizorima u kojima se privedeni moćnici, s lisicama na rukama, veselo smješkaju i opušteno odmahuju prolaznicima. Ponašaju se kao da je riječ o kakvom estradnom nastupu, dok s druge strane istinski hrvatski branitelji osjećaju duboku gorčinu i izdaju.
Oni koji su do 1995. proveli najbolje godine života na prvoj crti bojišnice, riskirajući zdravlje i živote za stvaranje slobodne domovine, danas su gurnuti na marginu društva i prisiljeni gledati plodove svoga rada u rukama ratnih profitera.
Dok su istinski domoljubi krvarili u rovovima, privilegirana kasta gradila je ekonomska carstva kroz mutnu pretvorbu i privatizaciju, ostavljajući iza sebe opustošena poduzeća i osiromašenu radničku klasu.
Splitski primjeri to najbolje i najizravnije oslikavaju – nekadašnji gospodarski divovi poput tekstilnog ponosa Jugoplastike, trgovačke mreže Dalma, građevinskog giganta Lavčević ili industrije Koteks preko noći su devastirani, bačeni na koljena i pretvoreni u ruševine, dok su tisuće splitskih radnika i branitelja ostajali bez gole egzistencije.
U isto vrijeme, u tim istim mutnim vremenima, Kerum i njemu slični akumulirali su nezamislivo bogatstvo, a da nikada nikome nisu morali položiti račune o podrijetlu svoga imetka, niti je itko ikada čuo da su proveli ijedan dan u sastavu slavnih ratnih brigada.
Afera “Konoba Pršut” razotkrila obrazac nedodirljivosti
Najnoviji krak te nedodirljivosti puknuo je uskočkom akcijom u kojoj je Kerum uhićen zbog afere “Konoba Pršut” u Kaštel Štafiliću.
Optužbe s kojima se suočava razotkrivaju modus operandi povlaštene elite – cijeli ugostiteljski kompleks s ilegalnom konobom, bazenom, strojarnicom pa čak i privatnom kapelicom navodno je izgrađen potpuno bespravno na osobito vrijednom obradivom tlu.
Građevinska inspekcija je davno naložila rušenje tih objekata, no moćnik je to hladnokrvno ignorirao i otvorio restoran koji je godinama nesmetano poslovao i ugošćivao lokalne moćnike.
Cijela ova operacija, u kojoj su privedeni i njegov nećak Igor Sapunar te bivši referent Grada Kaštela Andrija Polić, funkcionirala je putem teških koruptivnih zlouporaba i lažiranja državnih karata kako bi se nepostojećim zgradama izdala sumnjiva rješenja o legalizaciji.
Zašto je zakon o porijeklu imovine ponovno u središtu rasprave?
Ukidanjem zakona o ispitivanju porijekla imovine širom su otvorena vrata upravo ovakvoj legalizaciji sumnjivog kapitala i bezakonja, čime je stvorena nepravedna društvena stratifikacija u kojoj heroji rata žive na rubu siromaštva, dok se akteri sumnjivih pretvorbi razmeću luksuzom i nekažnjeno grade po obali.
Cinični osmijesi na licima privedenih tajkuna koji iz policijskih automobila mašu lisicama jasno pokazuju njihovo potpuno nepoštovanje prema institucijama, narodu i žrtvi branitelja, jer oni vrlo dobro znaju kako sustav funkcionira te s pravom računaju na to da će ubrzo, s istim tim osmijehom, išetati iz pritvora na slobodu.
Pravosudne farse koje završavaju brzim puštanjima i beskrajnim procesima samo cementiraju ovaj duboki socijalni ponor i šalju poruku da se poštenje i domoljublje ne isplate, dok povratak rigoroznog zakona o porijeklu imovine ostaje jedina neispunjena nužnost za kojom vape svi prevareni građani i branitelji koji su vjerovali u pravednu i solidarnu Hrvatsku.
