U vezi velikog domoljubnog koncerta u Imotskom, oglasio se i Zoran Milanović, predsjednik RH. U svom obraćanju “narodu”, uz ostalo, istaknuo je da su se “ustaški pozdravi, obilježja i pjesme koje nedvojbeno slave režim tzv. NDH, nažalost mogli vidjeti i čuti u Imotskom, prije i tijekom jednog koncerta” te da nešto takvoga “nemaju i ne smiju imati mjesta u današnjoj, demokratskoj Republici Hrvatskoj”!
Milanović je naglasio i kako ne smiju dobiti pravo javnosti bez sankcija državnih institucija koje su zadužene za javni red i mir, za poštivanje zakona.“ Zatim je nadodao da je „zahvaljujući Vladi Andreja Plenkovića, ustaški pozdrav dobio dvostruke konotacije, a zapravo su tako otvorena vrata svima onima koji žele zloupotrijebiti uspomenu na hrvatske branitelje iz Domovinskog rata“. I tako dalje i tako redom.
Dakle, kada je vidio masu, poglavito mladog svijeta s nizom hrvatskih zastava i hrvatskim obilježjima, to ga je dirnulo do bola. A, kad se u Kumrovcu i po „šumama i gorama“ slavi Jugoslavija i zločinac Josip Broz Tito, tada se ne javlja.
Naime, ako je za Jugoslavene bila zločinačka NDH, onda je za Hrvate bila i ostala zločinačka – Jugoslavija, protiv čijih smo se tenkova borili i čija je vojska zajedno s velikosrpskim četnicima i domaćim izdajicama .ubijala, klala, otuđivala, rušila… sve što hrvatski diše.
Milanović je „zaboravio“ odgovoriti i svom kolegi, Aleksandru Vučiću, predsjedniku RS, na njegovo pljuvanje i bljuvanje po Hrvatima na prosvjednom skupu u Loznici, nekoliko dana prije nego smo slavili Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Vučić je tada, uz ostalo, rekao da „Hrvati nisu pobijedili u Oluji nego su išli tenkovima na djecu, žene i starce!“ Na to je šutio kao riba u vodi!
Milanović se nije javio niti ga je smetalo što je prije desetak dana na Vlašiću (BiH) uz nazočnost brojnih četnika, pa i Željka Komšića, hrvatskog, odnosno bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, otkriven impozantni, 17 metara visok spomenik „General Mehmed Alagić Ljiljan – Ljuta greda“. Alagić (1947.-2003.) je tijekom Domovinskog rata, kao bivši oficir zločinačke JNA, bio zapovjednik nekih korpusa Armije BiH, iza kojih su ostali najkrvaviji zločini nad Hrvatima u Središnjoj Bosni. Za zločine ga je optužio i Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu, ali iznenadna smrt ga je spasila od osude.
Čitajući Milanovićevo priopćenje može se stećii dojam da se u Hrvatskoj obnavlja ustaštvo, da je hrvatska („Plenkovićeva“) politika kriva čak i za „pobunu Srba 1991.“! Putem šutnje, mučanja i ne zamjeranja srpskoj (četničkoj) politici na određeni se način rehabilitira Srbija, a sotonizira Hrvatska, odnosno na taj se način iz godine u godinu, nakon smrti utemeljitelja RH i prvog hrvatskog predsjednika, čiju je bistu baš Milanović dao baciti u nekakvi podrum, poništava i ono veliko što je hrvatski narod ostvario u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. Po Milanoviću, Hrvati više „ne smiju“ pjevati domoljubne pjesme i nositi hrvatske zastave, već bi valjda morali i trebali sagnuti glavu i pokorno prihvatiti diktate međunarodne zajednice, ali i nekih koji su trenutačno u Hrvatskoj na vlasti.
Hrvate su progonili, zatvarali i ubijali nakon 1945., ali i 1971. godine. Čitavo se vrijeme, pa i danas, krivotvori povijest, kako bi se Hrvati natjerali da prihvate neke planove i projekte koji nisu i nikada neće biti u interesu hrvatskog naroda.
Dosta je toga da se sve što je hrvatsko proglašava ustaškom idejom. Ti mladi koji su se okupili na koncertu, u većini, nažalost malo znaju o stvaranju hrvatske države i njezinim žrtvama, a još manje što je bilo kad je bilo, kada je vladao maršal Tito.
Da je Milanović 1991. bio tamo gdje je trebalo, gdje je krv tekla u potocima, možda bi imao pravo nešto govoriti protiv domoljublja koje mu se očito ne sviđa, a ovako svatko će mu reći i pitati ga: “Zašto je dezertirao kada nam je svaki čovjek i svaka puška bila vrijedna poput zlata?”
I na kraju, nitko se u Hrvatskoj ne treba bojati ustaša, jer njih više nema (koliko ih je samo Tito nakon završetka II. svjetskog rata, bez suda i suđenja, poubijao i poslao na teške robije), što će reći da se „ustaštvo ne budi“, ali sve više smo svjedoci da u Srbiji i Republici Srpskoj ponovno govore i rade na tome da „pokore Hrvate i „ustaše“!
