Na jednom od najljepših hrvatskih otoka, na Malom Brijunu, obiteljski teatar „Ulysses“, čuvenog glumca Šerbedžije, ovog tjedna ozbiljno kreće u novu, 23. sezonu!
Istina, otok je i dalje zatvoren za posjetitelje, ali ne i za pojedine tzv. ratne dezertere, koji nažalost nemaju baš nikakve veze s hrvatskim obrambenim Domovinskom ratom, odnosno stvaranjem hrvatske države, pa tako na ovaj otok, na nekoliko sati, jedino mogu oni koji plate skupe ulaznice za neke od predstava ili koncerata, ovog „svetski“ poznatog teatra, koji ima najmanje problema s financiranjem. Naime, nema značajnije tvrtke u Hrvatskoj (svaka čast iznimkama) koja uz ostale ne podupire i repertoar obitelji koja je na početku Domovinskog rata sramno napustila Hrvatsku.
Većina medija također ih uzdiže, tako da jedan tjedan čitamo velike reportaže ili intervjue o „svetskim“ uspjesima nažalost već oronulog glumca Šerbedžije, a potom o njegovoj supruzi, Lenki, redateljici „za plakanje“, dok u propagandi ništa manje ne zaostaju ni Šerbedžijin sin i kćerke, od kojih svaki također postiže „svetske“ uspjehe i slavu.
Evo, ovih dana mediji su nas „zapljusnuli“ s reportažama o svadbi jedne od njegovih kćeri u Novom Sadu, na kojoj je i Rade nešto zapjevao, i koja je okupila jedan dio onih značajnih „umetnika“ koji su – bili prvi kad je trebalo bježati!
No, koliko god neki misle da je normalno, nije da se ovoj obitelji za skromna financijska sredstva već 23 godine iznajmljuje jedan od najljepših otoka u Hrvatskoj, dok se primjerice brojni hrvatski branitelji i stradalnici, a poglavito obitelji poginulih u Domovinskome ratu moraju „kupati u lavoru“!
Koga je to već tolike godine zadužio i čime, da ovaj „umetnik“ uživa u nečem što mu ni izdaleka ne pripada? Inače, da je malo pravde i pravice on tamo ne bi mogao „igrati“ ni kao gost!
Ove godine jedan od „štoseva“ mu je da se „zauzima“ za pojedine projekte posvećene nekim ukrajinskim umjetnicima, dok Vukovar, Škabrnja, Lipik, Pakrac, Zadar, Knin, Saborsko, Voćin, spaljena hrvatska sela, ubijena hrvatska djeca iz Domovinskog rata nisu na njegovu „repertoaru“!
Da, posjetitelji ovog teatra ove će sezone uživati i u predstavama Sarajevskog ratnog teatra (SARTR-a), koji se također kao i obitelj Šerbedžija zalaže za mir u svijetu!
Gdje su mu predstave pojedinih hrvatskih kazališta, čiji su umjetnici sudjelovali u stvaranju hrvatske države?
Međutim, nije Šerbedžija jedini koji je pobjegao kad je trebalo, a da mu hrvatska država omogućuje i „kravljeg mlijeka“.
Protiv ovog nepravednog čina, protiv ove hrvatske umjetničke tragedije i sramote na Malim Brijunima dosad se nije bunilo ni protestiralo ni jedno hrvatsko ministarstvo (čak ga podupiru), već samo tek tu i tamo neki „zalutali“ hrvatski branitelji.
I stoga, dok psi laju – karavane prolaze!
To je nažalost nama naša borba dala!
