Ovo je tužna priča o tome kako su Vinkovci od željezničkog čvorišta i grada prepunog života sustavnom nebrigom i pohlepom postali grad taoc jednog čovjeka koji vlada iz pozadine.
Izreka kako se ljudima događaju teške i bolne sudbine, a život ipak ide dalje, pokazala se istinitom i na prometnoj nesreći bivšeg ministra Maria Banožića koju je izazvao i pritom usmrtio Gorana Šarića, oca dvoje djece.
Obitelj pokojnog Šarića zavila je tuga, no njih su mediji uglavnom već zaboravili. Svaki dan nosi novu temu, a posljednja dva dana najaktualnije su Banožićev nalaz krvi u kojem se vidi da je u lov krenuo mamuran i Ivan Anušić, čovjek koji je danas zasjeo u fotelju ministra obrane što je kao maloljetni branitelj i zaslužio.
Ivan Anušić se kao sposoban političar i župan već dokazao u Osječko-baranjskoj županiji koja od Vukovarsko-srijemske odskače nekoliko svjetlosnih godina. I u jednoj i u drugoj županiji na vlasti je HDZ, no dvije županije razlikuju se u svemu. U Osječko-baranjskoj županiji provodi se projekt za projektom, povlače sredstva iz EU fondova, afrička svinjska kuga tek je dotaknula jedno selo, korupcija nije glavna tema, a Osječani koji su odselili u Irsku i Njemačku sve više se vraćaju.
Za to vrijeme Vukovarsko-srijemska županija ima župana Dekanića za kojega se zna da voli zaviriti malo dublje u čašicu, da su tu na usluzi službe koje će zataškati kad HDZ-ovci love u mutnom ili se malo zaigraju, a krajem doslovno vlada jedan čovjek.
Vinkovci postaju poznati po “nestašnim” ministrima i lovcima na jelene
Jelene i srne nekad je u lovištu Kunjevci lovio Tito, a onda se šetao prekrasnom šumom i odmarao u kući napravljenoj baš za njega. Tko ne bi poželio takvu oazu na rubu grada koji je tada brojao 40.000 stanovnika i puno radnih mjesta. Poželio je prvi Tomislav Čuljak, neokrunjeni vladar iz Cerića, a to je valjda jedino što nije uspio dobiti. Zato je dobio drugo lovište u kojem su se skupljali u zoru i svojim skupocjenim puškama lovili nedužne jelene i srne, dogovarali tko će zauzeti koju poziciju u vlasti, kome će koliki kolač pripasti.
No, dok Mario Banožić nije mogao sakriti svoju bahatost, Tomislav Čuljak je uvijek bio svjestan da je u komunikaciji i znanju ostao onaj koji je bio dok je na biciklu s obješenom fanglom vozio iz Cerića u Vinkovce u firmu Zidar gdje je – zidao. Godinama se nagađalo kako se to Čuljak, običan zidar, tako zbližio s pravnim magom Vladimirom Šeksom da ga je ovaj lansirao kao vladara grada sa sve manje stanovnika. Pričalo se po kuloarima da je zidao nešto za Šeksa dok je radio ovaj radio u Vinkovcima u Općinskom javnom tužiteljstvu, no priča je bila nekako klimava.
A, onda se pojavilo prezime Ereš i sve je postalo jasno. I Ereš je došao iz Cerića, ali je za razliku od Čuljka završio pravni fakultet što ga je povezalo sa Šeksom. Kada je krenuo Domovinski rat i borba za slobodu, u vinkovačkom kraju je krenula i borba za punjenjem džepova, računa, ali i nekretnina. Grad na kojeg dnevno padne svakih par minuta po tri granate idealno je mjesto za obogatiti se, pa su oni koji su nekada nuždu obavljali u vanjskom drvenom wc-u i stražnjicu brisali jučerašnjim novinama, svoju priliku brzo iskoristili.
Ereš je ostao samozatajan i Šeksu preporučio Čuljka, za kojega je znao da neće puno pričati, jer pričati i ne zna. Znao je da će Čuljak uživati u vlasti, u određivanju slagalice ministara te da za sebe nikada neće tražiti ministarsko mjesto. Znao je i da će odraditi sve što treba, pa ako trebaju i sve svinje u Vukovarsko-srijemskoj županiji eutanazirati i svi seljaci pasti na prosjački štap, da Čuljak neće okom trepnuti. Bilo mu je odmah jasno i da će Čuljak postaviljati slične sebi, ljude koji su u djetinjstvu bili zakinuti za lijepe igračke, pa će se rado igrati s njim po šumi.
Skupocjena puška, dobar auto, a u glavi propuh
Tako je postavio i Banožića koji je volio skupe automobile, ali i skupocjene puške. Đipa mu je,kako smo već čitali, uređivao dobar prijatelj koji posjeduje građevinsku firmu i posla ima napretek. I taj dobar prijatelj kojem posla nikada ne nedostaje kupuje Banožiću skupocjenu pušku od 25.000 eura. Pitanje zašto, vjerojatno ima lagan odgovor.
Ništa Vinkovčanima nije nepoznato, javno se govori o svemu, no oni stariji koji su se “namistili” u državna poduzeća još uvijek fotografiju svog glasačkog listića šalju HDZ-u kao znak lojalnosti, ali i iz straha da će glasajući za nekog drugog izgubiti posao. Naravno, na glasanje ide cijela njihova obitelj, prijatelji i kumovi i svi glasaju zna se za koga. A, moć jednog čovjeka koji iz dubine spačvanske šume promatra sve i planira, svakim danom sve više jača. U isto vrijeme sve više je onih koji kupuju kartu u jednom smjeru i upravo zbog tako gadljive politike odlaze iz grada koji je nekada bio najstariji, ali i najljepši slavonski grad.
Ereš, Čuljak, Banožić, Žalac, Dekanić… sve su to ljudi koje Vinkovčani ne vole, ali im svojim glasanjem omogućavaju da kao veliki pauci pletu mrežu korupcije u svim ustanovama kako bi prikrili pijanstva, prometne nesreće, pa i načine kako dolaze do imovine. Ipak, kap je prešla čašu čak i u Vinkovcima, pa se eto našao djelatnik vinkovačke bolnice koji nije dozvolio da se zataška prvotni nalaz Banožićeve krvi.
Vinkovčanima je i bez tog nalaza bilo jasno da će se odraditi muljaža pomoću koje će Banožić biti što blaže kažnjen. A, odmah nakon što je kolima Hitne pomoći prevezen u Osijek, Vinkovčani su počeli pričati kako bivši ministar nema nikakvo nagnječenje mozga, pluća i teške ozljede, već tek slomljenu nogu. Kažu, treba vremena da se priča ohladi, da ljudima splasnu emocije, a to vrijeme Banožić je očito dobio.
Nevrijeme, afrička svinjska kuga, Banožićeva bahatost koja je Gorana Šarića koštala života, shvaćanje da HDZ u Vukovarsko-srijemskoj županiji ne preza od ničega učinila je stanovnike ove županije ogorčenima i nepovjerljivma prema HDZ-u koji u ovom kraju vlada neprekidno od svog osnutka.
Možda je i pogled na susjednu Osječko-srijemsku županiju i odlazak sve više mladih osvijestio mnoge od zaluđenosti HDZ-om, no na odgovor ćemo ipak pričekati do izbora za koje se najavljuje da će biti u travnju sljedeće godine. Vremena dosta da na vidjelo izađe još pokoji skandal bahatih HDZ-ovih čelnika.
Što god bilo Slavonija će ipak živjeti, dok će ljudi i stranke kao i do sada biti prolazni. Od njih će se Slavonija dugo oporavljati, ali crnica je plodna zemlja, a slavonski seljak vrijedan, uporan i ljubi ovaj komad zemlje što se zove domovina.
