Visoki kazneni sud pravomoćno je osudio umirovljenog majora JNA Vojislava Medića na 12 godina zatvora zbog ratnog zločina nad zarobljenim hrvatskim braniteljima Vukovara u koncentracijskim logorima Sremska Mitrovica i Stajićevo. Kazna je umanjena s prvostupanjskih 14 godina, donesenih na Županijskom sudu u Osijeku u svibnju 2024., jer su suci procijenili da i time može biti ostvarena svrha kažnjavanja i prevencija. Ova presuda, objavljena nedavno nakon višegodišnjeg postupka, ponovno otvara rane Domovinskog rata i podsjeća na patnje stotina zarobljenika nakon pada Vukovara 1991.
Medića se teretilo za nečovječno postupanje prema ratnim zarobljenicima od 18. studenog 1991., nakon pada Vukovara, pa sve do 14. kolovoza 1992., kada je u Nemetinu kod Osijeka obavljena velika razmjena zarobljenika “svi za sve”. Kao ispitivač Službe sigurnosti JNA u logorima Stajićevo i Sremska Mitrovica, fizički je zlostavljao barem 20 hrvatskih branitelja, tukući ih pendrekom, palicama i gumenim crijevima, gurajući im nož pod vrat i dozvoljavajući stražarima da ih “biju kako bi iznudili iskaze“. Sudac Mirko Ljubičić na prvostupanjskom suđenju istakao je da su dokazi nedvosmisleno potvrdili Medićevu okrutnost i upornost, unatoč njegovoj ulozi visokoobrazovane osobe upoznate s međunarodnim konvencijama o zaštiti zarobljenika.
Originalna optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku inkriminirala ga je za 28 žrtava, uključujući i logor u Nišu, ali je tužiteljica Mirjana Zubčević izmijenila optužnicu prije završnih riječi, izostavivši sedmoro branitelja i događaje iz Niša. Među preostalim žrtvama isticali su se saborski zastupnici Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić “Ćipe” i Tomislav Josić, koji su osobno svjedočili o mučenjima. Njihovi iskazi, poput onog u kojem je Josić opisao premlaćivanje gdje su ga držali razapetog “kao Isusa”, bili su ključni za identifikaciju Medića kao ispitivača.
Od uhićenja do žalbe: Tvrdnje o “zamjeni identiteta”
Vojislav Medić, bivši istražni sudac Vojnog suda u Beogradu, uhićen je 6. lipnja 2022. na graničnom prijelazu Tovarnik, gdje su hrvatski branitelji prepoznali osobu koju su sreli u Vukovaru krajem kolovoza 1991., kada je došao kao izaslanik MUP-a RH došao u Vukovar, u stožer Blage Zadre, s naoružanjem za branitelje i u Vukovaru bio sve do 14. rujna, potom su njegovu okrutnost osjetili u logorima. Naime, prema navodima optužnice i iskazima logoraša, u ljeto 1991. u Vukovaru poslana osoba predstavljena kao “instruktor Medić”, a koju su tada smatrali da je prešla iz JNA u hrvatske redove, što bi podrazumijevalo neku vrstu angažmana preko MUP-a ili ZNG-a. Sam Medić i njegova obrana cijelo vrijeme to su negirali i tvrdili da se radi o zamjeni identiteta te da on nije mogao biti izaslanik MUP-a RH jer je u istom razdoblju, prema službenim zapisnicima, radio kao istražni sudac Vojnog suda u Beogradu
Tijekom cijelog suđenja, od svibnja 2023., inzistirao je i da je žrtva “zamjene identiteta”, kada je u pitanju njegov angažman mučitelja u logorima, tvrdeći da je u to vrijeme obnašao dužnost u Beogradu. Obrana je naglašavala njegovu preopterećenost stotinama predmeta, ali sud je to odbio kao neuvjerljivo, ističući izravnu namjeru i pobude povezane s opravdavanjem masovnih zločina u Vukovaru.
Visoki kazneni sud odlučio je o žalbama još 6. svibnja 2025., ali je presuda tek sada objavljena, inicijalima anonimizirana. U obrazloženju su kao olakotne okolnosti priznavali nedostatak prethodnih kaznenih sankcija, ali otegotne izravnu namjeru, bešćutnost i nepopravljivu štetu žrtvama koje i danas pate posljedice. S obzirom na vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2022., Mediću preostaje malo više od devet godina iza rešetaka.
Šire implikacije za pravdu i sjećanje
Ova pravomoćna presuda predstavlja važan korak u suočavanju s naslijeđem Domovinskog rata, gdje su hrvatski branitelji Vukovara pretrpjeli torture u srpskim logorima nakon herojske obrane grada. Iako umanjena, kazna od 12 godina šalje jasnu poruku o društvenoj osudi ratnih zločina, naglašavajući potrebu za prevencijom i socijalizacijom počinitelja. Za žrtve poput Mlinarića i Josića, koji su preživjeli fizičke i psihičke traume, ovo je potvrda njihove borbe za pravdu više od 30 godina kasnije. Hrvatska pravosuđa time nastavlja procese protiv odgovornih za logorske zločine, podsjećajući da vrijeme ne briše odgovornost.
Ipak, zločini protiv čovječnosti, odnosno ratni zločini poput onih koje je počinio bivši major JNA Medić ostavili su neizbrisive ožiljke ne samo na žrtvama, već i preko transgeneracijskog PTSP-a na njihovim obiteljima i cijeloj zajednica, dovodeći čak do suicida među braniteljima koji nisu mogli podnijeti patnju. Svakako gorak okus ostavlja činjenica da će ovakve blage kazne teško sutra ikoga odvratiti od ponavljanja istih ili još gore zločina, ostavljajući dojam da pravda još uvijek hramlje pred užasima prošlosti.
Je li major Medić ispričao svojoj obitelji što je radio?
Kada je Medić završio u hrvatskom zatvoru, njegova kćer Tamara dala je intervju za Danas.rs u kojem je prenijela svoje viđenje cijele ove situacije, ali i svog oca.
“Zovem se Tamara i imam 36 godina. Poslednjih godinu dana živim život kao iz filma, horor filma. Uskoro se bliži 6. jun, dan na koji su naši životi prošle godine zaustavljeni.
Mi smo sasvim obična porodica iz Beograda, tata ima 66 godina i nedavno je otišao u penziju koju je toliko dugo čekao. Radni vek je proveo kao sudija Vojnog suda u Beogradu a drugi deo svoje karijere je posvetio advokaturi.Radovao se penziji da može da uživa u aktivnostima koje se ne tiču posla a to je gajenje životinja, baštovanstvo i sitne majstorije oko kuće. Ta idila je naprasno i kao grom iz vedra neba prekinuta 6.6.2022. kada je uhapšen na granici sa Hrvatskom i optužen za ni manje ni više – ratni zločin.
Tata je rođen u Hrvatskoj, u njegovoj obožavanoj Lici, tamo ima kuću iz koje su baba i đed izbegli 1995. a zatim su je on i njegova braća i sestra obnovili 2006. Tamo se provodi svako leto, mesec dana svake godine je odvojeno za Liku. Tata ima i hrvatsko državljanstvo i putovnicu koja je nedavno istekla pa se u junu prošle godine uputio u Tovarnik, pogranično naselje, da je obnovi.
Putovao je sa mojim bratom i tada su ih na granici zaustavili, razdvojili i započeli najčudnije ispitivanje ikada koje je trajalo oko 4-5 sati. Završilo se tako što je policija prišla mom bratu i rekla mu da može da se vrati kući a da je tata uhapšen. Stigli su da se pozdrave kada je tata u onolikom stanju šoka uspeo da mu kaže da ga terete za ratni zločin.Dani koji su usledili su dani čiste agonije za celu porodicu. Tata je odvezen u policijsku stanicu u Vinkovcima a zatim u istražni zatvor u Osijeku (u kom se nalazi i danas).”
