Kada u Vinkovcima spomenete ime Stevea Gaunta, mnogi će se samo nasmijati i reći jednu rečenicu: “On je naša legenda.” Englez iz Leedsa je početkom Domovinskog rata došao u Slavoniju kao dragovoljac, iako prije toga nikada nije bio vojnik. Danas, više od tri desetljeća kasnije, Vinkovci su njegov dom, a Slavoniju smatra svojim zavičajem. U razgovoru za Croniku Steve Gaunt otvoreno je govorio o ratnim godinama, ranjavanju, dramatičnim situacijama na bojištu, ali i o jednom susretu koji ga je pratio godinama nakon rata.
Sa Steveom Gauntom susreli smo se u njegovom pubu u Vinkovcima – pravom engleskom pubu kakav biste očekivali vidjeti u Londonu ili Leedsu. Dočekao nas je uz široki osmijeh i odmah objasnio razliku između engleskog puba i naših kafića.
“U Engleskoj vlasnik puba živi tu, a gosti dolaze razgovarati i družiti se. Nema onoga da svatko sjedi za svojim stolom i gleda u telefon.”
Razgovor je ubrzo postao opušten i prijateljski, baš kao u svakom dobrom pubu.
Kako je britanska telefonska govornica završila u Vinkovcima
Jedan od zanimljivijih detalja u Vinkovcima je crvena britanska telefonska govornica. Malo tko zna da je upravo Steve zaslužan za to. Naime, tijekom rata sudjelovao je u organiziranju humanitarne pomoći za slavonska sela.
“Rekao sam ljudima iz jedne organizacije da ne donose svašta, nego da pomognu jednom mjestu od početka do kraja. Odabrali su selo Cerić, koje je u ratu bilo potpuno razoreno. Kada je sve završilo nakon tri godine, pitali su me što želim kao zahvalu. U šali sam rekao – bačvu engleskog piva i telefonsku govornicu. Nekoliko mjeseci kasnije kamion iz Engleske zaista je stigao u Vinkovce. Unutra je bila telefonska govornica. I danas stoji ondje“
Kako je Englez završio na slavonskoj bojišnici
Prije rata Steve nije imao vojno iskustvo. “Radio sam kao turistički menadžer. Nisam znao ništa o ratu.”
Odluku da dođe u Hrvatsku donio je nakon što je na televiziji vidio intervju britanskog dobrovoljca koji je već bio na ratištu. “Rekao je da trebaju ljudi. Pomislio sam – nisam vojnik, ali mogu pomoći.”
Put ga je vodio preko Venecije i Zagreba do skupine stranih dragovoljaca koji su planirali otići u Vukovar.
No, ubrzo je Vukovar pao. Umjesto toga završili su u Vinkovcima, gdje su se priključili lokalnim braniteljima. “Na početku smo imali jednu pušku koju smo dijelili između nas”, prisjetio se.
Steve je ostao u Vinkovačkoj samostalnoj satniji gotovo cijeli rat.
Trenutak koji je promijenio njegov život
Tijekom jedne akcije Steve je teško ranjen. Dok su s dvojicom suboraca izviđali teren u šumi, naletjeli su na minsko polje.
“Pokušavali smo obilježiti mine kako bi ih kasnije mogli ukloniti. No dogodila se tragedija. Jedan od mojih suboraca nagazio je na minu.”
A dok su ga pokušavali izvući i Steve je stao na protutenkovsku minu. “On je izgubio nogu, ja sam izgubio stopalo, a jedan naš suborac nije preživio.”
Unatoč teškom ranjavanju Steve se nakon oporavka vratio u Hrvatsku.
Susret koji nikada neće zaboraviti
Godinama poslije rata, dok je radio kao fotograf za Glas Slavonije, doživio je susret koji ga je duboko potresao. Naime, na jednom susretu obitelji s obje strane linije razdvajanja primijetio je dvojicu dječaka koji su ga gledali s velikim bijesom. Jedan od njih mu je rekao da ga smatra odgovornim za smrt svog oca. Steve je s njim dugo razgovarao.
“Rekao sam mu da mi je žao zbog njegovog gubitka, ali da je rat bio takav.”
Razgovor koji je započeo s ljutnjom završio je pomirenjem. “Na kraju smo razgovarali normalno. Takve stvari moraš riješiti.”
Novi život u Vinkovcima
Nakon rata Steve je odlučio ostati u Hrvatskoj. Počeo je raditi kao fotograf i snimatelj te je zabilježio tisuće fotografija iz ratnih i poratnih godina.
“Snimao sam sve – obnovu kuća, ljude, svakodnevni život. Nitko drugi to nije radio“, ispričao je. Kasnije je snimke i dokumente objavio kako bi ljudi mogli vidjeti dio povijesti.
Danas Steve u Vinkovcima živi s obitelji i kaže da je Slavonija njegov dom. “Bio sam fasciniran ljudima ovdje. Nakon granatiranja popravljali su kuće i kosili travu kao da je to najnormalnija stvar.”
Upravo tada odlučio je da želi biti dio te zajednice. Ostao je, zaljubio se, oženio i stvorio obitelj.
“Tu je počeo moj novi život”, zaključio je čovjek koji je Vinkovce branio i zavolio.
Ovaj tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
