Uskrsni ponedjeljak nije tek “dan poslije Uskrsa”, nego sastavni dio najveće svetkovine kršćanske vjere. Katolička Crkva Uskrs ne slavi samo jedan dan, nego kroz cijelu uskrsnu osminu – osam dana koji se doživljavaju kao jedan veliki dan Gospodnji. Upravo zato današnji dan ima posebno mjesto – Crkva ne prekida uskrsnu radost, nego je produbljuje, nastavlja i živi u punini.
U središtu ove svetkovine nalazi se temeljna istina vjere – Krist je uskrsnuo. To nije simbol, niti samo duhovna poruka, nego stvarni događaj koji mijenja povijest i čovjeka. Uskrsnuće Isusa Krista pobjeda je nad grijehom, smrću i svakom tamom. Zato Crkva slavi i Uskrsni ponedjeljak – jer se takva pobjeda ne može ograničiti na jedan dan.
Današnje evanđelje donosi snažan prizor nakon praznoga groba. Marija Magdalena i druga Marija odlaze s mjesta gdje je Krist bio položen – istodobno ispunjene strahom i velikom radošću. Na tom putu susreće ih sam uskrsli Isus i govori im: „Ne bojte se!“ Taj susret mijenja sve. One više nisu samo svjedokinje praznoga groba, nego postaju nositeljice radosne vijesti.
Istodobno, evanđelje donosi i drugi prizor – stražari koji, vođeni strahom i interesom, pristaju na laž kako bi sakrili istinu o uskrsnuću. Već na sam početak uskrsnoga vremena Crkva stavlja pred čovjeka jasan izbor – živjeti u istini uskrsnuća ili ostati zatvoren u strahu i sumnji.
U tome se očituje snaga Uskrsnog ponedjeljka. Uskrs nije događaj koji se zadržava u tišini groba. On pokreće, šalje i mijenja. Žene iz evanđelja ne ostaju na mjestu – one idu, navješćuju i svjedoče. Vjera u uskrsnuće nije zatvorena u osjećaj, nego postaje život, riječ i poslanje.
Ova poruka snažno progovara i današnjem čovjeku. I danas postoje oni koji traže istinu i oni koji je izbjegavaju. Postoje oni koji se raduju Kristu i oni koji ga odbacuju. U vremenu nesigurnosti, umora i duhovne zbunjenosti, Uskrsni ponedjeljak donosi jasnu poruku – ne ostaj kod svojih strahova i zatvorenosti, nego kreni ususret Kristu koji živi.
Isusove riječi „Ne bojte se!“ odjekuju i danas. To nije samo utjeha, nego poziv. Poziv na povjerenje, na vjeru i na hrabrost. Uskrsli Krist ne dolazi s osudom, nego s mirom i novim početkom. On ne ostavlja čovjeka u prošlosti, nego ga vodi prema životu.
Uskrsni ponedjeljak zato ima duboko značenje i za svakodnevni život. Ako je Krist uskrsnuo, tada nijedna situacija nije bez nade. Nijedna rana nije konačna. Nijedna tama nema posljednju riječ. Uskrsna vjera ulazi u obitelj, u odnose, u svakodnevne brige i daje im novi smisao.
Crkva danas slavi jer zna da uskrsnuće nije samo događaj koji se dogodio, nego stvarnost koja traje. Krist je živ i prisutan. On i danas susreće čovjeka, govori mu i poziva ga.
Uskrsni ponedjeljak poziva svakoga da ne ostane na dojmu blagdana, nego da krene dalje – putem vjere, nade i svjedočanstva. Kao žene iz evanđelja, i današnji vjernik pozvan je krenuti, ne bojati se i nositi svijetu radosnu vijest:
Krist je uskrsnuo.
I doista živi.
