Ako vaša mirovina, zajedno s dodacima, mjesečno ne prelazi 500 eura za vas se slobodno može reći da ste “sretan” čovjek! Naime, gradonačelnici i načelnici pojedinih gradova i sela su u povodu Uskršnjih blagdana darovali svakog takvog čovjeka s oko 50 eura, eto tek da može kupiti nešto jaja, mlijeka, brašna, voća, pa i koji slatkiš (čokoladnog medu) za svoje dijete.
Ispred gradskih tržnica, ako ste imali sreće, mogli ste na Veliki petak, „uhvatiti“ i koju porciju besplatnih prženih ribica…, velikodušni dar onih na vlasti.
Jedan gradonačelnik, koji je ujedno i zastupnik u Hrvatskom saboru, i zajedno sa suprugom mjesečno prima više od 6-7 tisuća eura (plus dodatke), tim je povodom izjavio: „Ulazimo u uskrsno vrijeme i ono što je zaista lijepa tradicija je da se u te dane sjetimo malo i naših umirovljenika i korisnika osobne invalidnine. Na taj način ćemo se prisjetiti i svih onih ljudi koji su i stvarali ovaj grad i odricali se za sve ono što imamo danas. Neka im je sretan Uskrs!“
Da bi se dobilo tih 50 eura trebalo je pribaviti i određenu dokumentaciju, „gužvati“ se pred vratima gradske uprave, otvoriti tekući račun u banci…
Sve u svemu, lijepa gesta, da netko i na ovaj način misli na one koji su zaslužni, a među njima je i ne mali broj hrvatskih branitelja.
Međutim, pred uskršnje blagdane možda će se netko i zapitati – pa kako ti ljudi koji mjesečno primaju ukupno 500 eura i koji ne mogu poput nekih naših političara i politikanata i dodatno zarađivati uopće mogu živjeti, kako mogu plaćati režije, kupovati odjeću, školovati dijete…?
Sva je sreća (da budemo malo sarkastični) što su bili korizmeni dani pa im se vjerojatno lako i nečega odreći, recimo da na dan samo ručaju ili večeraju!
S druge pak strane, često čujemo i čitamo kako u Hrvatskoj vlada „blagostanje“, kako se uspinjemo u gospodarstvu i da ima sve više ljudi s bogatim štednim ulozima, baš kao i onih koji ne znaju bi li prvo kupiti još jednu jahtu ili neku vilu.
Ali, kako zaraditi enormne eure na brzinu možda bi nam o tome trebali održati predavanja pojedini zastupnici u Europskom parlamentu (Šuica, na pr.) ili neki u Hrvatskom saboru.
Žalosno je i jadno, ako su se pojedini hrvatski branitelji i stradalnici također našli u redu za 50 eura „velikodušne“ pomoći, (a našli su se!), a za što ne mogu kupiti ni šest-sedam paketića uskršnjih kokošjih jaja.
Jesmo li se za to borili?
